Ž. Rakočević: Proizvodnja mržnje je zapravo umjetnost zločinaca na vlasti.

Pesnik Živojin Rakočević, jedan je od 19 umetnika sa Kosova i Metohije koji je do sada u emisiji „Umetnost života“ na KIM radiju iznosio svoje viđenje današnjice sagledavajući je kroz svoje kulturno stvaralaštvo. Živojin je rođen u Morači 1973. godine ali ga je život usmerio ka Kosovu gde i sada živi, radi i stvara rukovodeći se samo jednom stvari a to je istina. Poezija Živojina Rakočevića snažno je obeležena društvenim i političkim previranjima. „Godinu dana, ili možda više od godine dana budio sam se sa rečenicom Ljubice Živić iz sela Staro Gracko koja je izgubila tri sina, od kojih dvojicu na žetvi 1999-te godine. I treba da ode da ih dočeka u centar sela. Ona tada izgovara rečenicu: „Otišla sam da osetim miris svoje dece“. Uzaludno je objašnjavati, uzaludno je govoriti uzaludno je upućivati na slojevitost ove rečenice. I danas se vraćam toj rečenici, objašnjavajući je sebi i pokušavajući da od nje napravim pjesmu. “ Rakočević je u emisiji „Umetnost Života“ rekao da je gubitak grada jedan od najvećih gubitaka koji je zadesio srpski narod. „Izgleda da je najteže objasniti kako to mi nemamo slobodu i kakvu i čiju slobodu živimo. Mi smo prinuđeni, ili nas prisiljavaju i ako grupu i kao pojedince da živimo tuđu etničku slobodu. Sve se formira na tome, grad koji ste voljeli, koji volite se formira na tome. Ali lično sam razvio u sebi osjećaj da nikada ne pristajem na tuđu slobodu. To nije odluka to je život i to je odbrana od granica, to je odbrana od proizvodnje mržnje jer zapravo je to najveći biznis na Balkanu. Proizvodnja mržnje je zapravo umjetnost zločinaca na vlasti. Oni je kreiraju i oni su umjetnici tamnih predjela Balkana. “ Živojin Rakočević dobitnik je „Vidovdanske nagrade za poeziju“ i nagrade „Milan Pantić“ za istraživačko novinarstvo i hrabrost u izveštavanju tokom pogroma Srba na Kosovu 2004. godine. „Još uvijek strahota izbjeglištva sve te ljude čini duboko, duboko nesrećnim jer od onoga što smo vidjeli i kroz šta smo prošli zapravo izbjeglištvo je prava smrt. “ Nakon završetka studija Srpskog jezika i književnosti, Rakočević radi kao asistent na Filozofskom fakultetu u Prištini na predmetu Opšta književnost. Bio je pokretac i urednik studenskog liista „Potpis“. U period od 2001. Radi kao urednik KIM radija u Čaglavici a trenutno je i glavni i odgovorni urednik Glasa juga. Autor je sledećihih zbirki pesama: Bogu dušu, Bog je neće 1994, Žitije kamena 1996. , Čekajući metastazu 1997. , Povratak u katakombe 1998.