U dokumentaciji sa oznakom “poverljivo“ koja sadrži 29 stranica u zaglavlju zavedenih oznakom CX-103 nalazi se korespendencija između zvaničnika UNMIK-a i Haškog tribunala. U njenom sadržaju, čiji su delovi danas popodne objavljeni na sajtu kanala Frans 24, nalazi se niz detaljnih svedočenja u kojima se opisuje prevoženje otetih na Kosovu 1999. godine do Žute kuće u Burelju, kao i transportovanje njihovih organa do aerodroma Rinas kod Tirane. Iz ove prepiske jasno proizilazi da su čelnici ove dve institucije jos 2003. bili detaljno upoznati sa slučajem navedenim u izveštaju Dika Martija. Na početku ove dokumentacije se, sa memorandumom Haškog tribunala u zaglavlju, nalazi pismo Emona Smita, šefa misije Haškog tribunala u Skoplju i Prištini, upućeno pod brojem Ref: RP/79/03 30. oktobra 2003. šefu istražnog tima Tribunala Patrku Lopezu Terezu, u kojem Smit iznosi svoja saznanja proistekla iz susreta i razgovora sa direktorom UNMIK-ovog Odeljenja za pravosudje Polom E. Kofijem. Smit najpre predstavlja svoje zaključke o slučaju trgovine ljudskim organima u kojima se navodi kako je početkom i sredinom 1999. godine između 100 i 300 ljudi oteto i kamionima i kombijima preveženo do pritvorskih jedinica na severu Albanije. Većina od njih su bili Srbi, oteti na Kosovu između juna i oktobra 1999. godine, navodi se u dokumentu. U avgustu 1999. godine „između 24 i 100 zarobljenih“ prebačeno je iz severne Albanije u privatne kuće i industrijske objekte u centralnoj Albaniji, uglavnom blizu Burelja. Zatvorenici su odatle u manjim grupama premeštani u privatnu kuću južno od Burelja u kojoj je bila improvizovana klinika, medicinska oprema i osoblje koji su služili za vadjenje organa otetih čija su tela sahranjivana u neposrednoj blizini. Njihovi organi su potom prebacivani za aerodrom Rinas kod Tirane a odatle u inostranstvo. Među zarobljenima je bio i manji broj žena sa Kosova, iz Albanije i istočne Evrope. Zadnja isporuka dogodila se 2000 godine. U Albaniju je takođe prevožen i nepoznat broj ubijenih srpskih civila i sahranjivan na teško pristupačnim mestima. Ovaj zaključak, kako se navodi, zasnovan je na svedočenjima etničkih Albanaca koji su služili u OVK i učestvovali u transportu najmanje 90 Srba do severa Albanije ili do „klinike“ u Burelju, kao i uklanjanju ljudskih ostataka u blizini Žute kuće i isporuci organa do aerodroma Rinas. Svedoci tvrde da su transport i hirurške intervencije vršeni uz puno znanje i aktivno učestvovanje srednjih i najviših oficira OVK, kao i doktora sa Kosova i iz inostranstva. Celu operaciju su podržavali ljudi koji imaju veze sa u albanskoj tajnoj policiji vlade Salija Beriše. Uz ovaj zaključak nalaze se i redigovana svedočenja u kojima je detaljno opisan slučaj, od prevoženja otetih do transportovanja njihovih organa, a delovi ovih svedočenja već su se pojavljivaili u javnosti. Na kraju se sa memorandumom UNMIK-a i pod oznakom Reference: DOJ/DIR/2774/pec03 nalazi pismo šefa UNMIK-ovog odeljenja za pravosuđe Pola Kofija koje je 12. decembra 2003. uputio šefu misije Haškog tribunala na Kosovu i Makedoniji Džonatanu Saču u kojem se navodi da je od 70 do 200 ljudi oteto na Kosovu 1999. godine. U daljem delu pisma potvrđuju se navodi izneseni u zaljučcima Emona Smita uz napomenu da su sačinjeni na osnovu svedoka „nepoznate pouzdanosti“.
NAJNOVIJE VESTI
Ni nakon 23 godine od ubistva Stolića u Obiliću počinioci nisu pronađeni
1 min čitanja IZVOR: Kim
Put ka energetskoj bezbednosti i dugoročnom partnerstvu sa Amerikom: Autorski tekst otpravnice poslova Anu Pratipati
3 min čitanja IZVOR: Autorski tekst otpravnice poslova Anu Pratipati

