Jednog su jutra ustali, otišli u školu i nikada se višu nisu vratili. Bila je sreda.
„Ovaj skup izgleda jednako strašno i tužno kao što je izgledao i 3. maja ovde“, rekla je Ana Dimitrijević, majka učenika OŠ „Vladislav Ribnikar“.
Tog je dana, u 8.40 učenik osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ počeo je da puca na svoje školske drugove, ubio je njih devetoro i školskog čuvara.
U 8.40 ove srede porodice ubijenih, prijatelji i građani na istom mestu glasno ćute.
Bila je to tišina u kojoj su mnogo jedva disali… i koju je u jednom trenutku presekao zvuk čekića. Tako zvuči očaj roditelja ubijene dece jer deo škole koji je trebalo da postane memorijalni centar još, uprkos obećanjima, to nije.
„Svaki roditelj čije dete ide u školu ‚Vladislav Ribnikar‘ i svaki koji je svoje dete ispisao iz te škole zna da je memorijalni centar neophodan i tu nema dileme! To što se drugi roditelji bore za svoju preživelu decu i da imaju iole normalne uslove u drugom delu zgrade i to je normalno. Roditelji su ujedinjeni! Memorijalni centar je neophodan!“, kaže glumica Milena Vasić.
Kad natpis „škola“ iscrtan na ulici nisu uspeli da uklone bušilicom, pokušali su brusilicom. Što nisu uspeli čekićem, uspeli su četkama.
„Treći maj i dalje traje i trajaće dok god se sva pitanja koja su od toga dana otvorena ne budu rešila“, rekla je Ana Dimitrijević.
Porodice ubijene dece javnosti nemaju šta da kažu, zato umesto njih govore oni čija su deca preživela.
„Kada dođeš na to mesto i kad staneš, jednostavno je drugačiji poredak, drugačije mišljenje, drugačije kuca vreme, drugačije kuca srce“, ističe Milena Vasić.
Drugačije na tom mestu izgleda čak i slatkiš. Devet krem bananica pored sveća koje gore i lica koja ne govore, ali mnogo kažu.
A šta o sebi govori Grad koji za Novu godinu priprema svečani doček? Iz Grada nema zvanične potvrde, ali pevačice Milica Todorović, Sandra Afrika i Breskvica najavljuju svoje nastupe na Trgu Republike.
Šta o sebi govori Beograd na vodi u kom se, osim koncerata, priprema i vatromet i laserska igru na nebu iznad Save?
„Mislim da u godini koja je najkrvavija u našoj mirnodopskoj istoriji nikakva slavlja i nikakvi vatrometi nisu dopustivi na javnim mestima. Ako se nekom slavi on to može da uradi u privatnoj režiji, ali javna slavlja i vatrometi su u najmanju ruku neprimereni“, kaže majka deteta iz „Ribnikara“ Ana Dimitrijević.
Jer slaviće se na kilometar i po od mesta gde su ubijeni: Ana Božović, Sofija Negić, Mara Anđelković, Andrija Čikić, Bojana Asović, Angelina Aćimović, Ema Kobiljski, Katarina Martinović, Adriana Dukić i Dragan Vlahović.


