„Dvadeset četvrti mart je zaista bio dan velike nade, jer su se po prvi put savezi demokratskog sveta okupili kako bi sprečili istrebljenje naroda Kosova od strane tadašnjeg genocidnog režima [bivšeg lidera, Slobodana] Miloševića, i zajedno s mnogim drugim partnerskim državama, uspeli smo Kosovo konačno učiniti slobodnim“.
Osmani je to izjavila nakon što se poklonila spomeniku palim NATO vojnicima za slobodu Kosova na Trgu Majke Tereze u Prištini.
Ovome su prisustvovali i ambasadori zapadnih zemalja na Kosovu.
„Ovaj dan velike nade pretvorio se u nepokolebljivo partnerstvo između Kosova i demokratskog sveta, savezništva koja traju i danas“, ocenila je ona.
Osmani je zahvalila svakom NATO vojniku koji je, kako je navela, rizikovao svoj život „kako bi spasio naše“.
„Želim zahvaliti svim čelnicima demokratskog sveta koji nisu zatvorili oči pred patnjom naroda Kosova, nego su nam priskočili u pomoć, a stoje uz nas i danas, sve dok radimo zajedno kako bi današnje Kosovo bilo Kosovo koje će natjerati ne samo građane, već i svoje prijatelje da se pohvale uspjesima u razvoju demokratije“.
Nakon masakra u Račku, u martu 1999, NATO je započeo napade na ciljeve vojne policije u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon 78 dana napada, bombardovanje je prekinuto 10. juna 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma bilo je predviđeno povlačenje svih srpskih vojnih i policijskih snaga s Kosova.
Nakon dogovora usledilo je usvajanje Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.
Ova rezolucija je bila kompromis pet stalnih zemalja članica SB, na temelju koje je uspostavljena civilna misija Ujedinjenih nacija (UNMIK).
Dana 12. juna 1999. godine počelo je upućivanje oko 50.000 vojnika iz 36 zemalja sveta, od čega 30.000 iz zemalja NATO-a.
Misija NATO-a na Kosovu (KFOR) i danas je prisutna i brine o sigurnosti Kosova.
U ratu na Kosovu 1998. – 1999. ubijeno je više od 13.000 civila, a hiljade su nestale.
