„Kada je ugrožen jedan univerzitet, nije ugrožena samo jedna ustanova. Ugrožena je sama ideja znanja kao temelja slobode. Ugroženo je pravo mladih ljudi da studiraju u sistemu svoje države. Ugroženo je pravo jednog naroda da ima institucije koje čuvaju njegov identitet, kulturu i budućnost. Taj univerzitet nije samo mesto nastave. On je institucija prisustva. On je dokaz da srpski narod na Kosovu i Metohiji nije nestao. Da nije pristao na brisanje. Da nije odustao“.
U pismu koje prenosi KoSSev ocenjuje se da je opstanak Prištinskog univerziteta u Severnoj Mirovici „pod znakom pitanja posle stupanja Zakona o strancima na Kosovu“.
„U ime Akademskog plenuma upućujemo reči podrške Univerzitetu u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, njegovim studentima, nastavnicima i svim ljudima koji u teškim okolnostima čuvaju pravo na obrazovanje, institucije i dostojanstven život na Kosovu i Metohiji“.
Međutim, istakli su da se ne obraćaju „samo povodom jednog univerziteta ili institucije“, već, kako kažu – povodom pitanja koje je, prema njihovim rečima, mnogo dublje, a to je – pitanje opstanka naroda, prava na obrazovanje, prava na institucije i prava na dostojanstvo na Kosovu.
Parola „Kosovo i Metohija je Srbija“, prema njihovim rečima – nije samo „politička parola“, već je, kako su istakli – „ustavna, pravna i istorijska činjenica“.
„I recimo odmah, jasno i bez okolišanja: Kosovo i Metohija je Srbija. To nije politička parola. To je ustavna činjenica. To je pravna činjenica. To je istorijska činjenica. Tako kaže Ustav Republike Srbije. Tako kaže Povelja Ujedinjenih nacija. Tako kaže Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Tako kažu grobovi naših predaka i zavet koji nas je u ropstvu održao i kao bedem sprečio da u njega opet padnemo“, dodaje se u pismu.
Kosovo je, kako kažu dalje, „mnogo više od unutrašnjeg pravnog pitanja Srbije“.
Ono je, prema njihovim rečima, i jedan od „najdramatičnijih primera rušenja međunarodnog prava u savremenoj istoriji“, i u njemu, kako su istakli – leži jedan od ključnih razloga zbog kojih danas svedočimo dubokoj krizi međunarodnog pravnog poretka.
Govoreći o radu univerziteta, Akademski plenum naglašava da je ugrožavanje ove ustanove zapravo „ugrožavanje same ideje znanja kao temelja slobode“.
Ističu da solidarnost sa narodom, studentima i nastavnicima na Kosovu, kako navode, „ne sme biti protokolarna, već mora biti stvarna“.
I tu, kako navode, dolazimo do „jednog bolnog pitanja našeg vremena“:
„U kakvom to društvu živimo ako neko dalje od kontejnera ne sme, dok studenti sa Kosova i Metohije odlaze?“


