Božić je najradosniji pravoslavni praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa Hrista i slavi se tri dana. Prethode mu Badnji dan i veče.
Na Badnji dan se tradicionalno ide u seču Badnjaka, koji se uveče, pre večere, unosi u kuću i pali.
Na Badnje veče, osim Badnjaka, unosi se slama i pečenica. Trpeza je posna i uglavnom obilna. Oni koji i dalje poštuju tradiciju služe je na podu.
Pojedine domaćice su već počele sa pripremama.
“Za badnje veču premamo bogatu trpezu. Posnu sarmu, pasulj, pitu, obredne kolače od testa koji služe za običaje. Onda se unosi, žito, slama. Večaramo, radujemo se, delimo voće. Nakon večere počinjemo da pripremamo Božić i sprema se masna hrana. Od Badnjaka pravimo krstove koji se nose u polje, kače na ambar i to čuva kuću od zla“, objašnjava domaćica Gordana Dimitrijević.
Međutim, mnogi narodni običaji bez kojih je ranije Božić bio nezamisliv danas su izgubili. Za Badnjak se ipak najčešće odlazi u šumu, ali oni koji ne mogu da odu u šumu i poseku svoje božićno drvo, kupuju ga na pijacama.
Slama se više ne prosipa po kući kao ranije, ali ipak malo unese, a trpeza je uglavnom za stolom.
Na Božić u kuću dolazi položajnik kome se daju darovi. Danas je i taj običaj malo izmenjen.
„Pleli smo čarape ranije za polaznika. Polaznici nam donesu Badnjak, dočekamo ga. Prvi koji treba da nam uđe u kuću za Božić jeste muško dete“, kaže Stana Dimitrijević.
Na Božić se završava i četrdesetodnevni post, pa se vernicima koji su postili savetuje da ne preteruju sa mrsnom hranom.
“Na Badnji dan treba da se posti onako kako crkva propisuje, na vodi. Toga dana se ide po Badnjake ali se i previše pije, što nije u skladu sa božićnim postom i načinom na koji se dočekuje Božić. Na Badnji dan treba postiti na vodi, a na Badnje veče kada je u pitanju praznična večera, može i na ulju“, objašnjava otac Sava Šmigić.
Na Božić se u svim pravoslavnim hramovima služi praznična liturgija.


