Za to vreme, život običnih građana, pre svega iz srpske zajednice, teče bez vidljive perspektive i nade za boljitkom.
Nezaposlenost, neadekvatna zdravstvena zaštita, nebezbednost, ostvarivanje različitih vidova osnovnih ljudskih prava su samo neki od nagomilanih problema koji se ne rešavaju. Zbog toga Srbi, naročito mladi, sve češće kreću u potragu za boljim mestom za život. Na tu opasnost najčešće upozoravaju predstavnici civilnog društva.
„Narod na Kosovu i Metohiji živi bedno. Mogućnost da se zaposli nema 70 procenata mladih. Pokazatelj pravog stanja je veliki odliv naših ljudi odavde. Odlaze mladi, a odlaze i čitave porodice. Idu u užu Srbiju, a sve češće i u Norvešku, Dansku ili neke druge zemlje. To je nešto što pokazuje pravo stanje nesirugnosti. Ako neko ne očekuje boljitak, ako imate samo status kvo ili stalne tenzije i strahovanja i nemate mogućnosti da se zaposlite, onda je normalno da bilo gde tražite svoje mesto pod suncem“, kaže za RTV Kim predsednica Udruženja poslovnih žena „Avenija“ Gordana Đorić.
„Egzistencijalno pitanje je najvažnije za opstanak Srba“, kaže Bojan Teofilović iz Centra za mir i toleranciju, pa je, u tom smislu, posao jedno od rešenja.
„Srbi su u ovoj sredini pristali na to da budu zadovoljni malim stvarima. Oni koji su ovde, zadovoljni su time što imaju neki posao. Mislim da su se ljudi učaurili i da gledaju da u ovom trenutku obezbede puku egzistenciju svojim članovima porodice i njima samima. Potezi, koji nisu dobri, kao preseljenje odavde u centralnu Srbiju, vođeni su upravo tom željom za egzistencijom i boljim uslovima za život“, smatra Teofilović.
Direktor Kancelarije za zajednice u Vladi Kosova Ivan Tomić smatra da trenutno stanje u kom se društvo nalazi nije održivo.
„Samo je pitanje trenutka kada će se mnogi odavde odseliti. Tu ne mislim samo na srpsku zajednicu, već na sve ostale zajednice. Videli smo onaj talas kada su Albanci odlazili. Verujem da bi dobijanje vizne liberalizacije to znatno pogoršalo, da bi mnogi ljudi odmah otišli zbog nedostatka perspektive. Neophodna je dobra volja većinske zajednice da se ovi problemi rešavaju na terenu, da se ekonomski razvijemo i da se pronađu radna mesta, ako ne za sve, ono bar za većinu ljudi“, kaže Tomić za RTV Kim.
„Zamrznuti status“, „tate“ i koalicije
Politički predstavnici Srba na Kosovu zbog svog višemesečnog „zamrznutog statusa“ ne mogu da utiču na donošenje zakona i različitih uredbi koje se tiču samih građana. „Ni to stanje nije održivo i mora hitno da se menja“, navodi Bojan Teofilović.
„Građani će u određenom trenutku, ako to već nisu, osetiti nedostatak prisutnosti srpskih predstavnika u institucijama. Ne kažem da je njihova prisustnost po svaku cenu neophodna da bi samo bili tu, već više prisustnost u institucijama kako bi svojim činjenjem doprineli da se stvore bolji uslovi za srpsku zajednicu“, kaže Teofilović.
Gordana Đorić smatra da je najveći problem srpskih političara na Kosovu to što nisu samostalni.
„Oni se uvek nose nekim višim interesima, ne interesima građana, boljeg života i sigurnosti za te građane, već brinu o tome šta će da kažu „tate“. Mislim na „tate“ iz međunarodne zajednice ili iz Beograda“, rekla je Đorićeva.
Ivan Tomić smatra da je o potpunom učešću Srpske liste u institucijama neophodno razgovarati, u Briselu i Prištini.
„Nužno je razgovarati, prvenstveno na tom visokom nivou u Briselu, kako bi se određene stvari dogovorile, a kasnije i sprovele ovo na terenu. Neophodno je i da nakon tih pregovora u Briselu srpki i albanski predstavnici sednu za sto i da se kao ljudi dogovore kako i na koji način mogu da rade zajedno“, zaključuje Tomić.
On smatra da je neophodno ispoštovati koalicioni sporazum koji je postignut pre ulaska Srpske liste u vladu, jer je to, kako kaže, važno i za izgradnju međusobnog poverenja i boljitka za same građane.


