Na ovaj praznik osvećuju se grančice vrbe i dele se narodu. Osvećenu vrbu narod nosi kući i ostavlja je pored slavske ikone i kandila.
Ujutru se obično bere cveće, ali se ne unosi u kuću, već se drži u dvorištu u posudi sa vodom. Cvećem se rano ujutro kiti kuća, a vodom u kojoj je stajalo, umivaju se ukućani. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvećem.
Na današnji praznik naš narod, a naročito deca, bacaju grane vrbe i tako simbolično „dočekuju“ Gospoda Isusa Hrista koji je ušao u Jerusalim. Praznik se naziva „Vrbica“ zbog grančica vrbe koju deca uzimaju i nose u sećanje na jerusalimsku decu i ljude koji su dočekali Gospoda Isusa Hrista, a koji je u slavi došao da pokaže svoje Vaskrsenje.
Pripremajući se za Vaskrs, vernici Srpske pravoslavne crkve, proslavljaju uz zvončiće i pesmu Vrbicu ili Lazarevu subotu, radujući se i pevajući uskršnje pesme.


