Autorke antologije o “carskom gradu” rođene su u Prizrenu. Milena Milenković navela da knjiga “Prizrene stari” nije samo priča o mnogobrojnim svetinjama koje se u ovom gradu i njegovoj okolini nalaze, već pre svega o Prizrencima.
“Nas dve smo imale ideju da vam pored onog što su nekadašnji prizrenski dobrotvori činili za svoj grad, zidajući manastire, škole, zadužbine, predstavimo i šta su sve pisci uradili za Prizren i srpski rod.“
U ovoj knjizi su zastupljeni prizrenski pisci Petar Kostić, Manojlo Đorđević Prizrenac, Rade Nikolić, Srboljub Tasić, Spasoje Ilić ali i mnogi drugi eminentni pisci koji su pisali o “srpskom Jerusalimu”.
“U ovoj antologiji naćićete ne samo arhaični jezik iz srednjovekovne pesničke forme, već i moderan knjiženi jezik. Ovo je jezik i trgova i kasaba, bio on sa mitskim prizvukom ili sa dubokim bolom zbog njegovog rušenja, primetićete da je visoko nacionalan, da proizilazi iz velike ljubavi prema ovom gradu, narodu i svetinjama i da zaista beleži sve ono što je Prizren za srpsku istoriju”, dodala je Milenkovićeva.
Autorka Radmila Stojković-Knežević ističe da “ova knjiga nije patetika posrnuća, ridanja i naricanja”.
“Ova knjiga je jedna priča o prošlosti, opomena sadašnjosti i zavet za budućnost. Ja se nadam da će ova knjiga biti jedan od načina da se odužimo zavičaju, jer kao što je Ivo Andrić rekao “Svaki čovek je dužan svom zavičaju””, navela je ona.
Pesnik Ratko Popović navodi da bi ova knjiga trebalo da pronađe mesto u svakom srpskom domu.
“To je jedna zapitanost, jedno iščekivanje, jedna želja za povratkom, trajanjem i svedočenjem da je Prizren bio i da će ostati naš”, kazao je Popović.
Pisac i novinar Predrag Radonjić kaže da Prizren nije i da ne treba da bude samo deo mita i epske poezije.
“Meni je Prizren u sećanju i nakon 1999. godine, nakon rata kada sam ja ovde počeo da se bavim novinarskim poslom, kada sam video sve te slike stradanja. Meni je Prizren u sećanju 2004. sa natpisom ”Morto Srbi”, spaljeni Arhangeli. Prizren mi je u sećanju sa onih šesnaestoro Srba koji su tamo ostali, ali i sa onom jednom devojčicom od 9 godina koja tamo živi. I pitam se imamo li dovoljno hrabrosti i poštenja da ogledamo te ljude i tu devojčicu u oči”, upozorava Radonjić.
Ova knjiga o Prizrenu, prema rečima direktora Doma kulture Živojina Rakočevića, vratila je sve nas u istoriju i kulturu toga grada.
“Lela Marković i Radmila Stojković Knežević su prvi i, čini mi se, u kulturi gotovo najvažniji ambasadori svoga grada. Najteže je biti ambasador grada koji je nestao u najvećoj svojoj meri”, zaključio je Rakočević.
Promocija knjige Antologija „Prizrene stari” održana je u Galeriji doma kulture u Gračanici, pred mnogobrojnom publikom.


