Sekretar Eparhije raško-prizrenske, otac Sava Šmigić objašnjava da je to praznik kada se porodice stavljaju pod okrilje jednog svetitelja, kojeg proslavljaju kao svoga zaštitnika. Dodaje da to znači da slava nije gozba, ali da poslednjih godina svakako ima izmene u obeležavanju.
“Slava podrazumeva kolač, sveću, žito i vino a sve ostalo je dodato”, kaže Šmigić i dodaje da se po tradiciji slava nasleđuje.
“Od nas pravoslavnih hrišćana se zahteva da tokom čitave godine budemo aktivni u crkvi i poštujemo crkvene uredbe, da postimo, pričešćujemo, idemo u hram. Nažalost ta praksa je zapostavljen i u crkvu se ide za Božić, Vaskr i slavu, ako se stigne”, rekao je Šmigić u emisiji Uz jutarnju kafu na TV Centar.
Šmigić objašnjava da pre slave sveštenici obavljaju svećenje vodice i da je zato potrebno pripremiti: kadionicu, sveću, bosiljak, briket i tamjan.
“Za sam dan slave običaj je da se slavski kolač rano ujutru prereže u crkvi kod svog paroha. Potrebno je doneti, slavsi kolač, malu sveću, žito i vino”, objašnjava Šmigić.
Slave se obeležavaju tokom čitave godine, ali je najgušći period je od kraja oktobra, od Sv. Petke i do kraja januara, Sv. Jovana. Ukoliko slava pada u sredu ili petak, trpeza je obavezno posna, ističe otac Sava.
“Pozvaću se na našeg Svetog patrijarha Pavla koji u svojoj knjizi kaže: Bolje je slavu ne slaviti, nego je premrsiti. Ako slava padne u sredu ili petak bilo da je veče ili dan slave, mora da se posti. Drugo je ako slava pada u period trapavih sedmica, najčešće je to Sv. Stefan 9. januara, Sv. Vasilije 14. januara, period između Božića i Bogojavljanja kada se ne posti”, objašnjava Šmigić.