MISSING je umetnički izraz Stojčetovića putem kojeg je javnosti hteo da ukaže na nezainteresovanost da se pitanje nestalih i kidnapovanih na Kosovu reši.
“Sama izložba pokazuje besmislenost napada na te ljude, kao i to što se ne zna gde su. Vezano za to imamo i fenomen “žute kuće”, tako da mnogo se tu otvara i ja očekujem probleme. Prvo od Prištine kad ovih dana budu shvatili koliko će to da se rasprši i da možda otvori nova pitanja”, rekao je Stojčetović u emisiji “Dogovor”.
Sećanje na nestale prijatelje i komšije iz rodnog Uroševca umetnika su podstakle da stvori ovu instalaciju. “Godinama hoću na umetnički način da obrađujem teme koje se potiru, koje nisu aktuelne, nisu “in”, jer su teške i vezane su politički”.
Istoričar umetnosti Marko Dabetić smatra da ovakav poduhvat verovatno neće naići na “otvorena vrata i dobru volju” ni u Srbiji, ni na Kosovu jer “šutira u osinje gnezdo”.
“Ne vidim zašto bi prvo jedan lični umetnički izraz, a onda njegova društvena refleksija bila bezbedna i zašto bi to moralo da ne šutne osinje gnezdo. Svaka demokratija bi to trebalo da ima. Mislim da ne postoji demokratsko društvo u kojima se ne šutiraju osinja gnezda, jer ako se to ne radi ima velike šanse da postane diktatura”.
Poistovećivanje instalacije MISSING sa spomenikom NEWBORN u Prištini, Stojčetović odbacuje, navodeći da je obeležje posvećeno kosovskoj nezavisnosti “šuplja politička priča”.
“Hteo sam, zato sam i dizajnirao slova da imaju veze sa freskama, odnosno zidovima fresaka i ambijentom spaljenih kuća, dok oni likuju stvarajući državu… To deluje kao kad Coca cola postavi neku maskotu i onda je ljudima jasno da tu nema nikakve emotivne reakcije, nema ničega. To je apsolutno šuplja politička instalacija. Jer oni (Albanci) imaju i Kip slobode, Klintona, trista čuda i ja bih voleo da se o tome napravi jedna studija”.
Instalacija MISSING će u Gračanici stajati do ponedeljka, kada ističe dozvola koju je dala misija Euleks. Namera autora i Udruženja porodica nestalih je da se instalacija posavi i u Prištini, a da potom bude izložena i u gradovima centralne Srbije. Dozvola za Prištinu se čeka.
“Ja sam završio Akademiju u Prištini i jednostavno hoću kao čovek i umetnik to izložim i ne vidim šta je tu sporno. To su ljudi koji su nestali. Hoćete da imate neku demokratsku državu, onda je sasvim normalno da se to vidi”.
Marko Dabetić smatra da javni prostor pripada svima i da ga svi mogu koristiti podjednako. “Ja lično smatram da takav prostor treba da bude uvek dostupan za umetničke gestove sa sadržinom i ako može da bude dostupan za političku propagandu, može da bude i za takve stvari”.