Silvanu Arsović se od strane Specijalnog tužilaštva tereti za organizovanje kriminalne grupe, teško ubistvo i zloupotrebu službenog položaja.
Ona je, u drugom delu ispitivanja u Osnovnom sudu u Prištini, odgovarala na pitanja specijalnog tužioca Burima Ćerkinaja.
Potvrdila je da je da imala pristup svim kancelarijama u prostorijama stranke u Severnoj Mitrovici.
„Da bi ušla u Oliverovu kancelariju, moram da uđem prvo u svoju. Ostavila sam tašnu, a zatim sam ušla u njegovu. Uključila sam kompijuter, ostalih uređaja nije bilo“, kazala je ona.
Dodala je da je su sigurnosne kamere na prostorijama GI SDP bile postavljene nakon što je u njima izbio požar.
„To lice (koje je instaliralo kamere) je imalo svoju firmu, ne veliku kompaniju, nego malu firmu. On je tragično nastradao“, rekla je.
Kancelarije nisu imale alarmi sistem
Tužilac je upitao da li je nakon smrti prvobitnog instalatera neko nastavio da održava kamere, a Arsovićeva je odgovorila da nije, te da kancelarije nisu imale alarmi sistem.
Ona je na insistranje tužioca potom objasnila raspored prostorija u stranci Olivera Ivanovića.
„Desno je bila moja kancelarija, iz nje se ulazilo u Oliverovu. Levo je bila sala za sastanke, a sa desne strane mala prostorija u kojoj se nalazio ekran podeljen na četiri dela. Na njemu su se videli snimci kamera“, kazala je.
Arsovićeva je dodala da joj Oliver nikada nije kazao da tamo uđe i proveri iste, ali da je lično povremeno išao do tih prostorija.
„Nikada nisam videla da je Oliver preko svog kompijutera gledao sigurnosne kamere“, navela je ona.
Tužilac je zatim postavljao pitanja o danima pre ubistva Olivera Ivanovića i pitao je da li se seća kada se desio kvar i došlo do prekida električne energije, podsećajući da su dva ratnika KEK-a u pomenutom terminu otklonila kvar.
„Verujte da se ja toga ne sećam, ne sećam se ni pre mesec dana kada je nestala struja“, dodala je.
Nakon uvida u materijalne dokaze, tužilac je kazao da sigurnosne kamere postavljene na prostorije GI SDP nisu radile od 4. januara do dana ubistva, odnosno da su uključene u 8.16 minuta.
On je potom upitao Arsovićevu da li je znala da kamere nisu radile od 4. januara.
„Nisam imala saznanja da jesu ili nisu radile“, rekla je.
Dodala je i da u danima pre ubistva niko nije dolazio u prostorije stranke kako bi iste popravio.
Arsovićeva je zatim govorila o danu ubistva.
„U 25 do 8 krećem iz svog stana ka kancelariji, treba mi 15 minuta da stignem. Nisam videla nikoga, ni u mojoj, ni Oliverovoj kancelariji kada sam stigla. Bila sam sama“.
Arsović: Čula sam krik sa njegovim imenom
Kazala je da je potom čula da Olivera neko doziva a da je, kada je čula krik sa njegovim imenom, istrčala napolje.
„Sišla sam do žarndinjera, bila je tetka Mitra i ja. Nagnula se nad Oliverom, videla da je požuteo, mislila sam da je infarkt ili moždani udar. Otrčala sam do kancelarije i zvala Hitnu pomoć, ponovo se vratila dole“.
Tužilac je naveo da je snimak sigurnosnih kamera započeo kada je Silvana drugi put izašla iz kancelarija stranke.
„Kako je moguće da u prvom trenutku kada siđete do Olivera ne rade kamere, vratite se u kancelariju, sami ste tamo i u trenutku kada izađete drugi put do mesta gde je Oliver ležao kamere počinju da rade“, upitao je on.
Silvana je kazala da se, ukoliko postoji dobra volja, može utvrditi trenutak kada je Oliver ubijen, kada je ona pozvala Hitnu pomoć, koliko je razgovor trajao i kada je ponovo izašla napolje.
„Vidim da mislite da sam ušla da uključim kamere, to nije tačno. Drugo, kamere su bile uključene uz sam plafon. Ja to ne mogu da dohvatim, da se penjem po komodama trebalo bi mi barem pet minuta, neka bude i tri da sam baš brza. Ustanovite vreme kada sam zvala (Hitnu pomoć) i kada sam ponovo izašla“, navela je ona, napominjući da je nakon Hitne pomoći pozvala Kseniju Božović.
Arsovićeva je kazala je potom otišla u bolnicu, te da u kancelariji nije ostao niko. Potvrdila je da je vrata iste zaključala.
Vrata kancelarije je, kako je dodala, potom otvorila Ksenija Božović zajedno sa službenim licem.
Arsovićeva je potvrdila da nije bila prisutna kada su pripadnici policije pregledali sigurnosne kamere.
Oliver nije govorio da je ugrožen
Tužilac je naveo da je u odeći Olivera Ivanovića pronađen papir sa registarskim tablicama, te da se smatra da su to tablice vozila koje je pratilo ubijenog. On je potom upitao okrivljenu da li se Ivanović osećao ugorženim.
„Saznanja nemam. Nikada Oliver, barem u prisustvu žena, nije govorio na bilo koju temu koja bi mogla da nas uznemiri. Da imam saznanja rekla bih“, glasio je njen odgovor.
Silvana Arsović je kazala da njoj lično nikada niko nije pretio na ulici, ali ni putem poruke ili telefonskog poziva.
Tužilac je potom želeo da zna da li su u prostorije stranke dolazili predstavnici Srpske liste ili drugih partija. Arsovićeva je odgovorila da je dolazio Dragiša Milović, te da je Oliver telefonom razgovarao sa Draganom Jablanovićem.
„Članovi Srpske liste, ko zna koliko ih ima, rukovodstvo Srpske liste, oni koji su pri vrhu nisu dolazili, ali garantovano njihovi članovi jesu. Bilo je mnogo ljudi koji su poznavali Olivera. Ne mogu da znam ko su sve članovi Srpske liste. Pretpostavljam da je bilo ljudi koji su bili za Srpsku listu, ali su dolazili da vide Olivera“, rekla je ona.
Predsednik sudskog veća Valjon Kurtaj upitao je potom Arsovićevu da li ostaje pri izavi datoj 07.08.2019. godine u Specijalnom tužilaštvu.
„Ostajem pri toj izjavi, ali na jednoj je pisalo da priznajem da sam bila sama. Moguće je da sam rekla ’bila sam sama’, ali nisam koristila to priznajem, jer mi nije bilo postavljeno pitanje: Priznajete li?“, kazala je ona.
Silvana Arsović je dodala i da nema odgovor na pitanje zašto su kamere počele da snimaju neposredno nakon ubistva Olivera Ivanovića.
Istakla je da od 30. decembra 2017. do 3. januara 2018. godine prostorije stranke „nisu radile“.
„Ne mogu da tvrdim da ih je tih dana (Oliver) pregledavao (sigurnosne kamere), možda jeste. Ali, meni nije govorio da one ne rade“, kazala je.
Arsović: Nikada se nisam osećala ugroženo
Sudija je potom upitao da li je nekada Oliveru postavila pitanje o tome da li je u opasnosti i da li se ona lično osećala ugorženom.
„Nikada se nisam osećala ugroženom. Kada bi mu rekli: ’Šefe, šta je ovo?’ (paljenje Ivanovićevog automobila), on je govorio nije to ništa i to će proći. Nisam se plašila, davao nam je snagu. Nikada kod njega nisam ništa primetila, ni kada mu je zapaljen auto da je potonuo. Ponašao se normalno“, navela je.
Arsovićeva je dodala da članove Srpske liste ne poznaje lično, a da je iz medija saznala da je Milan Radoičić izabran za potpredsednika te partije. Ponovila je i da ne poznaje otpužene u ovom postupku.
Ona je na pitanje člana sudskog veća Muse Kodželjija odgovorila da nije imala pismeni ugovor za obavljanje svog posla.
Silvana Arsović je u okviru iznošenja svoje obrane pred sudom u prvom delu današnjeg ročišta odgovarala na pitanja svoje advokatice Jovane Filipović, te branitelja Faruka Korenice i Mahmuta Haljimija koji zastupaju Nedeljka Spasojevića, odnosno Marka Rošića.
Filipović: Iskaz saglasan sa navodima saslušanih svedoka
Advokatica Jovana Filipović kazala je da je njena klijentkinja Silvana Arsović prilikom iznošenja svoje odbrane dala iskaz koji je u potpunosti saglasan sa navodima svedoka saslušanih tokom ovog postupka.
„Silvana je izričito navela da osim Radeta Basare kojeg je poznavala iz vremena kada je radila u Trepči, apsolutno ne poznaje ni jedno drugo lice. Danas smo imali priliku da vidimo izuzetnu aktivnost učesnika u postupku, pa su Arsovićevoj mnoga pitanja postavljana i po više puta, na sva pitanja dati su iskreni odgovori“, rekla je Filipovićeva za Kim radio.
Podsetimo, Oliver Ivanović je ubijen 16. januara 2018. godine sa šest hitaca u leđa, ispred prostorija njegove stranke u Severnoj Mitrovici.
Treća dopunjena optužnica za njegovo ubistvo je podignuta 2020. godine, ne protiv izvršioca ili nalogodavca, već lica koja su navodno bila deo organizovane kriminalne grupe koja je učestvovala u ubistvu srpskog političara.
Optuženi su i sa slobode se brane: Nedeljko Spasojević, Marko Rošić, Silvana Arsović, Dragiša Marković, Žarko Jovanović i Rade Basara.