Opelo Petru Ostojiću služio je episkop-raško prizrenski Teodosije sa sveštenstvom i monaštvom u prisustvu rodbine i meštana Osojanske doline.
Vladika je u besedi izrazio poštovanje prema istinskoj veri i ljubavi sa kojom je kroz život išao čika Petar.
„Gospod je propovedao da ljubimo Boga svim srcem, svim bićem, dušom i umom više nego bilo šta ovde na svetu. Isto nam je zapovedio da ljubimo jedni druge. Tu zapovest Božju je ispunio naš Petar. Bio je primer kako se voli Bog, kako se voli crkva Božja. Revnovao je ceo život za crkvu, za svetu liturgiju, za bogosluženje. Nije propuštao službu Božju. Pre nego što je ovaj hram bio sagrađen, odlazio je kilometrima da bi prisustvovao svetoj službi“, kazao je episkop Todosije.
Od je dodao da je duša Petra Ostojića „čeznula da se sretne sa živim Bogom, da čuje reči Svetog Jevanđelja, njegova duša je tražila Boga ceo život“.
„I to se videlo na njemu, na njegovom licu, njegovom osmehu. Nosio je mir Božji u sebi i ljubav prema svakome. Bio je prost duhom, nije mnogo zahtevao od ovog života zemaljskog, nego ono što mu je Bog dao to je blagodario i tako postao ugodnik Božji, voljen i mio od svih, kako od sveštenstva tako i od svojih najbližih“, zaključio je on.
Otac Jovan Cvetković, bivši osojanski paroh, je kazao da ličnosti poput Petra Ostojića obeležile vreme u izolaciji jer se on nikada nije žalio na svoj položaj.
„Bio je čovek ljubavi i dobrote. Često je pre sveštenika dolazio u crkvu. Pričali su mi da je odavde išao peške u Budisavce i Patrijaršiju na liturgiju”, kazao je otac Jovan.