Trinaest godina od terorističkog napada, kada je nastradalo 12 i poveđeno 43 Srba u Livadicama kod Podujeva, porodice žrtava bezuspešno traže pravdu.
U prvom od šest autobusa“Niš-ekspresa”, kojima su Srbi krenuli na zadušnice na Kosovo, nalazile su se i sestre, Mirjana i Jelena Dragović. Mirjana nije preživela.
“Niti se u našim srcima nešto promenilo, niti su naše rane bilo koji drugi dan manje bolne nego danas, ali je ovo jedini način da se žrtve pomenu i da se o zločinu priča. Ako je to jedini način, onda treba da se ovde sretnemo svake godine svakog 16. februara. Mislim da EULEKS i čitav svet zatvaraju oči pred onim što se nama ovde dešava i da se po tom pitanju ništa ne preduzima”, kazala je Jelena.
Preživeli putnici, prisećajući se tragedije u Livadicama, kažu da ih najviše boli što se i dalje ne zna ko je počinio taj strašni zločin.
“Kada bih mogla da zaboravim sve ono što se desilo onog dana, raskomadana tela naših ljudi, malog dečaka koga smo svi držali u autobusu i igrali se sa njim, njegove roditelje, zatim sina koji je dozivao svoju majku…Bilo je strašno! Trinaest godina je prošlo, a institucije kosovske i međunarodne nemaju nameru da pronađu krivce. Ali se uzdam u božju pravdu koja će ih stići”, kazala je Gordana Đorić.
Eparhija raško – prizrenska i Kulturno prosvetna zajednica KiM svake godine parastosom u crkvi Svete Petke u Lapljem Selu i poetskim časom obeležavaju dan sećanja na nastradale. Na taj način, kako ističu, žele da se žrtve tragedija na čitavom Kosovu ne zaborave.
“Ubili su ih samo zato što su hrišćani, što su Srbi i samo zato što su živeli na svojoj zemlji, Kosovu i Metohiji. Ove naše žrtve i nepravda ne treba da nas pokolebaju već da nam uliju snagu, veru, nadu jer ćemo jedino tako dokazati da smo dostojni njihove žrtve i svih onih koji postradaše za slobodu zlatnu”, kazao je paroh laplje- selski Bojan Krstić.
“Ovde je nepravedno ukradena sloboda srpskome rodu i srpskome narodu i pravda ne postoji za njega. Malo je truda učinjeno od međunarodne da otkloni nepravdu nanetu narodu koji se branio za svoju slobodu…Ovde gde su nas ubijali, satirali, ovde nas i dan danas satanizuju i prave od nas ljude drugoga reda, kazao je Ratko Popović, predsednik Kulturno-prosvetne zajednice KiM.
U Livadicama 16. Marta 2001. godine život su, pored malog Danila Cokića, izgubili i njegovi roditelji Njegoš i Snežana Cokić, Nenad Stojanović, Milinko Kragović, Lazar Milkić, Dragan Vukotić, Sunčica Pejčić, Živana Tokić, Slobodan Stojanović, Mirjana Dragović i Veljko Stakić. Povređeno je 43 putnika Niš ekspresa.
Vrhovni sud Kosova je u drugostepenom postupku u martu 2009. godine oslobodio Fljorima Ejupija, jedinog osumnjičenog za “slučaj Livadice”, zbog, kako je tada naveo, nedostatka dokaza.
U EULEKS-u je nakon suspenzije istrage saopšteno da su spremni da, ukoliko bude bilo novih dokaza, istragu ponovo pokrenu.