Novica Kitić iz Ugljara piše priče na dijalektu svog rodnog kraja. Napisao je, sačuvao i za štampu pripremio 140 priča. To je, kako kaže, dovoljno da se nađu između korica buduće knjige koja bi nosila naziv “Kosovske kaže”.
“Želja mi je da objavim knjigu, međutim to nimalo nije lak posao. Nemam finansijksih mogućnosti za tako nešto, potreban mi je novac za izdavanje. Ako bi neko platio troškove štampanja, knjiga bi brzo ugledala svetlost dana. Tražio sam pomoć na nekoliko mesta, ali za sada ništa”, kazao je Kitić KIM radiju.
“Pišem onako kako su govorili moji roditelji, kako govore moje komšije, tim govorom se služe moji junaci mojih dela, starim specifičnim kosovskim dijalektom. Trudim se da opišem probleme običnog čoveka. Obišao sam sva sela na centralnom Kosovu, o svakom imam priču. Ljudi u tim mestima su mi govorili o svojim nadama, strepnjama, življenjima na selu sa svim problemima koje u poslednje vreme njih tišti”, objašnjava Kitić.
Kitić je dodao da da kosovskim dijalektom govore samo stari ljudi, te da upravo knjigom želi da jezik sačuva od zaborava.
„Pišem uglavnom istinite priče, mnoge su duhovite pa obično u njima izoztavim imena, ali se ljudi često prepoznaju u njima“, kazao je on.
Novica Kitić svoje priče objavljivaoje pre 1999. godine u listu “Jedinstvo”, a 1997. je za svoje radove dobio nagradu Lazar Vučković, koja se dodeljuje za najbolju poeziju objavljenu u časopisu “Stremljenja” tokom jedne kalendarske godine.