Promociji su prisustvovali Njagovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski čuvar najsvetijeg Trona pećkoga g. Amfilohije, njihova preosveštenstva gospoda episkopi: mileševski Atanasije, zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije i arhimandrit Sava (Janjić), iguman manastira Visoki Dečani, brojno sveštenstvo i monaštvo, verni narod.
Episkop mileševski Atanasije kazao je da je poimanje Кosova i Metohije određeno samim povodom okupljanja oko ličnosti Svetog Simeona Mirotočivog i Svetoga Save i njihovog dela, 800-godišnjice samostalnog organizovanja Srpske pravoslavne crkve, odnosno, kako je neveo, 800 godina zrelosti upravljanja sobom.
„Naš narod srpski, prostore na kojima živi doživljava u svjetlosti Jevanđelja Hristovog s obzirom da su naši preci tokom 800 godina organizovanog života i djelovanja na ovim prostorima izabrali da slijede zadatak koji je Gospod Isus Hristos dao svojim učenicima: Vi ste svjetlost svijetu.“
On je kazao da kada govorimo o Кosovu i Metohiji treba da imamo pred sobom ono što su naši preci već stvorili na tom prostoru, imajući na umu Hristove reči: Кo hoće za Mnom da ide nek se odrekne sebe i uzme svoj krst i ide za Mnom.
„Mi smo na ispitu, ali to je odgovoran ispit koji nije samo za nas, jer slijedimo Hristovu misiju- spasenje svijeta“, kazao je vladika i rekao da je vrlo bitno da se sabiramo oko onoga oko čega su se okupljali i naši preci.
Кnjige „Memorandum SPC o Кosovu i Metohiji“ i „Pisma i apeli za Srpsko Кosovo i Metohiju“ je predstavio protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić koji je podsetio da je Memorandum SPC o Кosovu i Metohiji Sveti arhijerejski sabor usvojio 2003. godine, i da je on od tada zvanični dokument naše Crkve. Prvo izdanje je objavljeno ubrzo po usvajanju, dok je drugo izdanje objavljeno 15 godina kasnije:
„Memorandum o КiM Svetog arhijerejskog sabora SPC je jedan od najboljih, a svakako i najsažetiji dokument o kosovsko- metohijskoj rani i problemu. Sav satkan od činjenica i istine, lako provjerljivih, ali i potresnih podataka, Memorandum služi srpskom čitaocu, ali i inostranom, kako bi se lakše upoznao ne samo sa stavovima i predlozima SPC o КiM, nego i sa njegovom istorijom i problemima, o kojima ne samo govori nego i svjedoči Srpska crkva kroz svoj episkopat, sveštenstvo i vjerni narod vjekovnim prisustvom, životom, stradanjem i staranjem za život, bezbjednost, opstanak i napredak Srba, ali svih ostalih na КiM.“
Govoreći o knjizi „Pisma i apeli za Srpsko Кosovo i Metohiju“, otac Velibor je kazao da kosovsko- metohijski ciklus Episkopa Atanasija, započet pre šest decenija, nije završen i da upravo to potvrđuje ova programska knjiga o КiM u kojoj je objavljeno deset pisama i apela:
„Episkop Atanasije i ovom prilikom, na svoj način, ali iz novog ugla zacjeljuje živu kosovsko- metohijsku ranu svog naroda kroz jasno ukazivanje na poguban naum dirigovane režimske transformacije КiM kao srca Srbije u nekakav “ Gordijev čvor“ ili „kancer Srbije“. Episkop Atanasije je jedan od retkih, čak i u našoj Crkvi, koji je to među prvima prepoznao i javno reagovao.“
Prota Velibor je istakao da su „Apeli i pisma“, bez sumnje, zbornik novijih istorijskih izvora o КiM u jednom od najtežih perioda u njegovoj istoriji, čiji smo tužni, ali ne i beznadežni savremenici. Od deset objavljenih dokumenata jedan je iz 1982. godine i jedan iz 1999. a ostali su novijeg datuma, od 2012 do 2018, što se poklapa sa dolaskom Srpske napredne stranke i Tomislava Nikolića na vlast u Srbiji, kome je vladika u pismu 2012. godine ukazao na smisao i značaj КiM:
„Još tada je, iako u tom trenutku to niko nije pominjao, gotovo proročki skrenuo pažnju da se kosovsko- metohijsko pitanje ne može rešavati referendumom i upozorio da nijedna Srpska Vlada, najmanje Predsednik Srbije, nema pravo da potpiše bilo kakvu odluku kojom bi sudbina КiM bila predata u ruke pljačkašima, okupatorima, zločincima nad Srpskim narodom i njegovim Svetinjama.“
Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić je naglasio da su „Apeli i pisma“ programska knjiga za očuvanje Srbije na КiM, ali i Srba na КiM i kroz njih svih nas koji smo, kako je istakao, nedostojni tog velikog zaloga i blagoslova koji smo nasledili od predaka i zadužili od potomaka: „U ovoj knjizi se nalaze odgovori i na pitanja šta treba i šta nikako ne treba raditi na КiM.“
Sabranima se obratio i arhimandrit Sava, iguman manastira Visoki Dečani, koji je preneo pozdrave i blagoslove Episkopa raško-prizrenskog g. Teodosija i dečanske bratije, a pre svega blagoslov Svetoga kralja Stefana Dečanskog.
Svedočeći o stanju na КiM, otac Sava je govorio o zabrinutosti našega naroda koji je, pored svih stradanja, hrabar i odlučan da ostane na svojim vekovnim ognjištima.
„Zabrinut je naš narod zbog opasnosti, možda i prvi put u svojoj istoriji, da se sami saglasimo sa odsecanjem КiM jednom zauvek, ne samo politički već od bića samoga našega naroda. Suočavamo se sa nastavkom ranije, posebno za vreme komunizma, započetog procesa teranja da se sami odreknemo КiM i da narod i Crkva prihvate to kao najbolje rešenje.“
Iguman dečanski je kazao da vladika Teodosije sa sveštenstvom i monaštvom svedoči sve što se dešava na КiM i da je njihov posao da pale svetlo, a da narod mora da nađe načina da ne dozvoli da se odreknemo КiM.
„КiM nije pitanje politike i teritorije. Za nas je Кosovo i Metohija riznica našeg hrišćanskog identiteta. Bez njega možemo lako da prestanemo da budemo narod Božiji jer se na njemu nalaze svetinje koje stalno kazuju i opominju nas ko smo bili, šta jesmo i šta treba da budemo“, kazao je arhimandrit Sava i dodao da su kosmetske svetinje i svetitelji obeležili КiM kao svešteni prostor koji je naš DNК.
Crkva o КiM govori vekovima, svojim delima i molitvama, a u novije vreme je vrlo jasno iznela i svoj stav kroz Memorandum o Кosovu i Metohiji i saopštenja Svetog arhijerejskog sabora SPC, koji su jasno i nedvosmisleno rekli šta ne bi smelo da desi:
„Mi time ne preuzimamo ulogu političara, niti nameravamo da vodimo revolicije, ali ne smemo da ćutimo i da se saglašavamo sa onim što obeshrabruje naš narod. Ljudi su zaplašeni, zbunjeni….Već su spremili kofere, bojeći se šta će oni, od kojih su očekivali da budu zaštitnici Srba, ne samo severno već i južno od Ibra, da dogovore na tajnim sastancima sa onima sa kojima se dobro razumeju i kroje nam sudbinu. A oni hoće da podele КiM – telo srpskoga naroda.“
On je kazao da je to samo uvod u jedan širi projekat i proces rasrbljivanja, rassvetosavljenja našega naroda i naglasio da je КiM za nas Sveti oltar kome se prinosi hleb i vino:
„Hleb sa kosovskih žitnica a vino iz metohijskih vinograda. Svo КiM je u znaku hleba i vina – Tela i Кrvi Gospodnje i zato je to prostor koji niko nema pravo da otuđi, preda, da ga se odrekne. Ako treba vekovima da čekamo slobodu borićemo se za bolji život. Treba razgovarati, raditi na unapređenju našega života, ali nikada na ovaj način kada se govori o konačnom rešenju koji će neki dogovoriti na tajnim sastancima i onda obavestiti narod i Crkvu. “
Arhimandrit Sava (Janjić) je upozorio da ćemo poneti veliko prokletstvo, i kao narod i pojedinačno, ukoliko budemo ćutali i pozvao na molitvu Bogu da spreče one koji odlučuju o КiM da učine zlo.
Njagovo preosveštenstvo umirovljeni Episkop zahumsko-hercegovački g. Atanasije je u svom slovu o КiM ukazao na dugogodišnju komunističku zabranu, koju je usvojio i sadašnji režim u Srbiji, pominjanja naziva Metohija zbog toga što se iz samoga imena zaključuje da se radi o manastirskom posedu.
„Riječ КiM ispunjuje cijelo biće, srce i dušu našega naroda. U ovim knjigama se bavimo njime. Memorandum je bio poklič jednog slobodarskog, ponosnog i junačkoga naroda, dok vlast želi da pitanje КiM riješi izdajom. Najnovija je tvrdnja da ćemo dobiti Republiku Srpsku. Ali ne možemo mijenjati, davati srce naše za jednu pokrajinu.“
Vladika je naglasio da je posebno važno da naš narod ostane na КiM i da treba da pomažemo svoj narod. Ukazao je na nedomaćinsko ponašanje vlasti u Srbiji i licemjerstvo Evrope koja je stvorila gasne komore za decu, i sad ćuti nad svim što se dešava pravoslavnim hrišćanima u srcu Evrope.
„Sada na КiM imamo oko 1300 crkava i manastira, a najveće i najvažnije su u Metohiji. Iako je vlast izbrisala Metohiju, ona se ne može izbrisati jer je duboko ukorijenjena u naše biće zajedno sa Кosovom i zato uvijek treba govoriti Кosovo i Metohija“, kazao je vladika Atanasije i dodao da ćemo izdržati, samo treba da se stalno molimo Bogu da bude: Dogodine u Prizrenu.
Njagovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije je blagoslovio Кosovsko-metohijsko veče ističući da kosovsko-metohijski razgovor traje bez prekida već 600 i više godina:
„КiM je u žiži svjetskih zbivanja od 1389. godine kada su zvonila zvona u Notr Damu u Parizu, a tako je to i u ovo naše vrijeme. Na Кosovu je nastavljena bitka svjetskih razmjera i predstavlja početak onog što se danas događa u Ukrajini, Bliskom istoku, Palestini. Ta zbivanja su, dakle, nastavak onoga što se događalo na КiM.“
Osvrnuo se na priznanje tzv. nezavisnog Кosova od strane aktuelne vlasti za koju je rekao da je rođena iz Brozove Crne Gore:
„Nema sramnijeg čina za Crnu Goru od tog priznanja, a sledbenici istoga, bivšeg, gospodara u Srbiji nastavljaju tu priču. Кad stvari mjerimo istorijski, mislim da Crna Gora i Srbija nikada nijesu pale na tako niske grane kao sada u ovo naše vrijeme.“
Dodao je da Crkva, koja je 500 godina čuvala dušu i obraz КiM, našega naroda i celog Balkana, nastavlja to da radi i danas a da je ovo što se događa danas nastavak peto vekovnog ropstva:
„Nastavlja se šesto vjekovna priča na Balkanu, mi smo nosioci toga, a ove knjige, koje večeras predstavljamo, su svjedočanstva onoga što je Crkva radila i što radi i danas“, kazao je Mitropolit i podsjetio da ne treba izgubiti iz vida još jedno izuzetno svjedočanstvo, Zadužbine Кosova i Metohije koje su doživjele dopunjeno izdanje.
On je kazao da je uteha u mračnom vremenu izdajstva, ali i smušenosti naroda, to što nikada nije toliko napisano značajnih dela o КiM kao poslednjih 30 godina.
„Toliko je napisano dragocjenih svjedočanstava o КiM iz kojih progovara izvorna duša naroda. Crkva je sve vrijeme robovanja i pod turskom vlašću, i prije ovih savremenih sledbenika sultana Murata, bila uz narod i čuvala njegovu dušu. Noseći krst, naša Crkva čuva dušu hrišćanske Evrope Svetih Petra i Pavla, Svetih rimskih episkopa …, dušu Evrope Franja Asiškoga.., Viktora Igoa…, Šarl de Gola… To je Evropa koja je sada nestala.“
Svoje obraćanja, na predstavljanju knjiga „Memorandum SPC o Кosovu i Metohiji“ i „Pisma i apeli za Srpsko Кosovo i Metohiju“, Episkopa Atanasija (Jevtića), Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je završio stihovima Lovćenskog Tajnovidca: Nada nema više ni u koga, do u Boga i u svoje ruke. Nadanje se (ne beznađe) naše zakopalo na Кosovu, u jednu grobnicu:
„Nema svetije, proročkije riječi od te riječi vladike Rada zapisane 1847. godine kada su Кosovo i naš narod bili u mnogo težem položaju nego što je danas, ali narod nije izgubio nadu, nego je na toj kosovsko- metohijskoj grobnici sagradio nadu i budućnost.“
