„Sporazum“ očekuju i internacionalne premijere, u zvaničnim selekcijama festivala u Barseloni, Londonu i Klužu, a reč je o prvom dugometražnom igranom filmu snimljenom na Kosovu i Metohiji posle rata.
Okosnica priče, kako ističe Radonjić, ima dokumentarnu utemeljenost, nastala je na osnovu jednog od istinitih, tragičnih događaja koje je propratio radeći kao novinar.
Rekao bih da je „Sporazum“ proistekao ne iz istinitog događaja, već iz istine, ličnog sagledavanja stvarnosti koju sam beležio tokom petnaestogodišnjeg novinarskog rada na Kosovu i Metohiji, koji je tražio način da se iskaže i na stvaralački, simboličan način.
I mnogo toga drugog u ovom filmu je autentično, što je bila ne samo moja namera, nego i sticaj okolnosti u kojima je film sniman.
Glavni junak priče je dečak Aleksandar, a radnja filma počinje kada njegova porodica, uprkos strahu, ipak odluči da se vrati u dom na KiM, odakle je proterana posle rata 1999.
Tu odluku vidi kao jedini izlaz iz beznađa, u kojem živi u centralnoj Srbiji. Povratak, međutim, i pored zvaničnih reči dobrodošlice, u stvarnosti nije takav. Komšije iz sela, lokalni Albanci, postavljuju zasedu na putu kojim treba da prođe kamion sa Aleksandrovom porodicom.
Među njima je, protiv svoje volje, i njegov drug iz detinjstva, Ljuan, koji je tu zajedno sa svojim bratom i ocem…
– Ovo je samo početak zapleta u životu glavnog junaka, koji će se suočiti sa izborom u kojem deluje da ljubav i čast stoje jedno nasuprot drugom.
Priča je višeslojna, kroz tragičnu subinu dva dečaka govori o odnosima Srba i Albanaca, a na metaforičan način i o odnosu ljudi prema Kosovu i Metohiji, istoriji, sadašnjosti i budućnosti ova dva naroda – kaže Radonjić, koji je filmom „Sporazum“ uspeo da napravi podvig.
Ilegalni putevi
Scena na porušenom seoskom groblju snimana je na srpskom delu groblja u centru Prištine. Nismo imali dozvolu za snimanje, pa smo oktobra 2015. ušli na ovo groblje sa glavnim glumcem Aleksandrom Mihailovićem, kao članom naše „novinarske ekipe“ – kaže Radonjić.


