U okviru svoje posete Kosovu bivši državni sekretar Madlen Olbrajt razgovarala je danas u Prištini sa novinarima Kosovskih redakcija. Prenosimo vam najzanimljivije detalje sa ovog okruglog stola gde je Olbrajt odgovarala na pitalja novinara među kojima je bio i novinar Glasa Juga iz ÄŒaglavice Goran Avramović. Novinar: Gospođo Olbrajt šta mislite da li hipotetički govoreći SCG ima potencijal da integriše Kosovo i kosovske Albance u punovažan državnopravni okvir? Olbrajt: Ja neznam odgovor na to jer je to jedno od pitanja koje treba da bude razmotreno. Ja mislim da je ono čime se mi bavimo ovde od kasnih 70-ih kroz 80-te i 90-ih kako Beograd tretira konstitutivne delove bivše Jugoslavije, to je situacija zbog koje je ugrožavala sve stanovnike ovog prostora, destabilizovala region i to je nešto što ima vrlo širok dijapazon posledica. Jugoslavija je postojala dugo vremena i iznedrila je mnogo problema. Dezintegracija Jugoslavije ima mnogo efekata kada govorimo o životima svih ljudi. Ponašanje Slobodana Milosevića je umanjilo donekle mogućnost integracije i to je ono sa čim se trenutno suočavate – ponašanje lidera koji je odlučio da je etničko čišćenje odgovarajući način za tretman ljudi koji imaju drugačiju etničku pozadinu. Sada je glavno pitanje da li je ovo područje na kome razni narodi mogu živeti zajedno u miru i zbog toga će razne ekipe ljudi iz UN, EU I OESC-a morati da razgovaraju sa građanima, ali budite uvereni da će biti posledica zbog ponašanja Slobodana Miloševića jer ljudi to ne mogu da zaborave. To je ono što se desilo ovde i ja mislim da je to tragedija. Mnogi od vas znaju da je moj otac bio čehoslovački ambassador u Jugoslaviji. Živela sam kao devojčica u Beogradu i razumem šta pričate kada govorite Srpski i smatram da su dešavanja u ovom regionu najveća tragedija koja je dovela do smrti desetina hiljada ljudi i do raseljavanja mnogih i da su izgubljene godine i decenije kada govorimo o ekonomskom i političkom razvoju. Ja mislim da je od najveće važnosti da se situacija sredi, ali ne verujem da iko može da zaboravi zašto se sve ovo desilo, a desilo se zbog politike Slobodana Miloševića, a ja ne mogu da sedim ovde a da ne kažem to. Novinar: Ali nema više Slobodana Miloševića u Beogradu. Onda moraju da budu izručeni i Karadžić i Mladić, to je ono što je najvažnije ako SCG, a posebno Srbija ima nameru da se pridruži redu civilizovanih država. Nemojte pogrešno da me shvatite ja se zaista nadam da će se to dogoditi jer je to najvažnije. U tom smislu gospodin Haradinaj je vrlo dobar primer onog što mora da se dogodi. Ja imam, nećete mi verovati, ali ja ovo moram da kažem najdublje poštovanje za dobar srpski narod. Odrasla sam u ljubavi sa dobrim Srbima. Moj brat je rođen u Beogradu, živela sam tamo i smatram jednom od najvećih tragedija ono što se desilo srpskom narodu kao rezultat politike njegovih lidera. Novinar: Kolika je odgovornost u institucijama da omogući srpskoj zajednici da uživa demokratiju. Vratila bih se na dogadjaje od 17. marta kada su te institucije pale na ispitu i kada je doživljeno još jedno veliko etnički motivisano nasilje koje je za sobom ostavilo još jedno etničko čišćenje i znate da se tada veći broj Srba iselio iz Prištine? Olbrajt: Mislim da su događaji od 17. marta 2004. jasan korak nazad i tragedija, mislim da su to osetili i ljudi ovde i da su ti dogadjaji replika nasilja iz prošlosti, a nasilje nikada nije rešenje. Rekla sam mnogo puta od kad sam ovde da većina vlada, a manjina mora da ima svoja prava, to ide zajedno. Srbi moraju da nauče da se nose sa činjenicom da im je dom ovde ljudi koji su rođeni ovde, koji rade ovde i imaju svoju zemlju moraju biti poštovani. Ukazala sam na tragediju koju su izazvali ljudi koji su takođe bili žrtve nasilja u prošlosti, jer su zaboravili da smo svi mi samo ljudi. Mislim da je jako važno da svi lideri ovde jasno osude događaje od 17. marta i koliko je meni poznato oni to i čine, ali je jako važno da se slične stvari nikad više ne ponove. Još jednom bih istakla važnost poruke koju je poslao g. Haradinaj. Očigledno je da je on shvatio da nasilje nije legalno i da će se pravni sistem pozabaviti time i da je vladavina zakona važna. Nadam se da ljudi poštuju ono što je on uradio i želela bih i da neki ljudi u Beogradu to shvate. Ali nema izgovora za događaje poput 17. marta, nema izgovora za nasilje koje je došlo niotkuda. U razgovorima koje sam imala niko mi nije saopštio imena pokretača tog nsilja. Svi živimo u različitim delovima sveta i susrećemo se sa terorističkim aktivnostima, one su neprihvatljive gde god da se dešavaju. Madlen Olbrajt je odbila da da ocenu o konačnom statusu ističući da je pred svima dug i naporan rad koji neće prestati onog trenutka kada pitanje statusa bude formalno rešeno. Na Kosovu je boravila u svojstvu direktora Nacionalnog instituta za demokratiju, dakle bila je u privatnoj poseti, a ne kao zvaničnik Američke ili međunarodne administracije.