Škola trenutno ima 43 učenika od prvog do osmog razreda. Za 100 godina postojanja rad je obustavljen samo tokom ratnih sukoba 1999. godine.
„Ne proslavlja svaki dan jedna škola 100 godina postojanja, jedan vek, veoma je bitno, pre svega za naše učenike, radnike, meštane sela, bivše učenike. Svi su učestvovali u organizaciji čime su i pokazali koliko im je bitno. Škola je najveći broj učenika imala 1999. godine, imala je više od stotinu učenika, sada ih broji 43. Ovo je jedino srpsko selo u našem okruženju, deca su samo iz ovog sela, imamo odeljenja do osmog razreda koja su podeljena u dve smene, normalno funkcionišemo“, kazala je direktorka Tatjana Zdravković.
Ipak kaže da uslovi nisu idealni. „Uslovi u kojima radimo nisu savršeni, to stoji, budući da je škola stara i vapi za renoviranjem. Međutim, defitivno imamo bolje uslove nego mnoge druge škole koje isto funkcionišu. Odradili smo pred sam jubilej fiskulturnu salu koja je stvarno trebala biti renovirana, promenili smo krov i na tome smo zahvalni Kancelariji za KiM, kao i lokalnoj samoupravi“, ističe Zdravkovićeva.
I Ranko Milićević, učitelj u penziji seća se boljih dana ne samo u školi nego i u ovom selu kraj Prištine.
„Škola ima svoju tradiciju, ona je iznedrila i odškolovala oko 14.500 učenika, tu ima ljudi sa fakultetima, doktora nauka, ljudi sa srednjim školama, raznih profila. Drago mi je da je škola bila uspešna, kroz nju je prodefilovao veliki broj izuzetnih prosvetnih radnika koji zaslužuju odlikovanja, ne priznanice i pohvale. Između dva rata veoma dobri intelektualci su bili ovde učitelji, to sam saznao od brojnih učenika koji su živeli pre 10 do 15 godina i dali su mi te podatke. Ljudi su radili sa decom, roditeljima, meštanima sela“, priseća se Milićević.
Kaže da su se vremena mnogo promenila, pa samim tim i u obrazovanju.
„Mi smo izuzetno cenili učitelje, nastavnike, profesore, direktora škola i oni su nas cenili i voleli. Disciplina je bila na visini, urednost, škola, nije bilo kompijutera. Ove generacije učenika sada, moram da kažem, ni nalik nisu na nas. Demokratija je velika, učenici imaju kompijutere i mobilne telefone. Manje igraju naše narode igre koje su imale duše, sada igraju sa telefonima i drugim sredstvima. Slažem se da je nivo znanja sada bolji i veći, naročito iz informacionih tehnologija, nego što smo ti imali ali smo bili bolji matematičari, fizičari, hemičari“, kaže Ranko, inače autor monografije o školi ali i selu Donja Brnjica.
Njemu kao i brojnim nekadašnjim prosvetnim radnicima, te predstavnicima institucija i pojedincima uprava škole je dodelila priznanja i zahvalnice.
„Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što sam ovde na prostoru centralnog Kosova u ovoj maloj srpskoj enklavi, jubilej koji su oni danas proslavili je zaista potvrda postojanja srpskog obrazovanja na ovim prostorima, pre 100 godina, znamo da postoji zapis iz 1910. godine da su radile naše srpske narodne škole. Ja u ime direktora Kancelarije i svih mojih kolega i koleginica čestitam zaposlenima, đacima i naravno svima onima koji doprinose da se u ovoj školi odvija obrazovni rad. Ono što mogu da kažem, to je da zaista emotivno doživljavam ovakve stvari i to mi daje snagu, da naravno prenesem to u Kancelariji za KiM da još bolje i vrednije radimo“, kaže Svetlana Miladinov, pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju.
Izložba diploma, knjiga, srpskog rečnika
U okviru programa proslave jubileja organizovana je i izložba „Istorija kulturnog nasleđa“, autora Aleksandra Čolića.
„Izložba je nastala povodom 100. škole Dimitrije Prica, tiče se prosvete, školstva, istorije. Ono što sam imao i prikupio u svojoj kolekciji a tiče se prosvete i školstva, to sam i izložio. Kolekciju bukvara, džačkih knjižica, pisnica, dosta toga je vezano za grad Prištinu budući da Donja Brnjica pripada gradu Prištini, i Kosovski boj zbog blizine Gazimestana, tu su knjiga i fotografija Branislava Nušića pošto je bio konzul početkom 20 veka u Prištini“, kaže Čolić, navodeći da među eksponatima ima i onih koji su stari više od 150 godina.
Ljubomir Maksimović, nekadašnji učitelj i predsednik organizacionog odbora „Najjače vaskršnje jaje“ dodelio je poklon školi „Dimitrije Prica“ povodom veka postojanja.
Pre i tokom proslave oko škole i na ulicama Donje Brnjice primećeno je pojačano prisustvo Kosovske policije. Donja Brnjica je multietničko selo, a trenutno broji samo 70 srpskih kuća. Nekada ih je u ovom selu bilo više od hiljadu.