Bivše učenice Gimnazije u Kosovskoj Mitrovici pokrenule su 19. januara peticiju kojom traže podršku za svoje bivše profesore da stupe u štrajk, odnosno obustave nastavu na 15 minuta, u znak podrške studentima i radnicima koji protestuju širom Srbije.
Grupa nepotpisanih profesora Gimnazije uputila je pismo u kom najpre izražavaju zahvalnost bivšim gimnazijalcima što su im se obratili i podelili svoju zabrinutost i podršku studentima i prosvetnim radnicima širom Srbije.
Ističu da prate aktuelna dešavanja s velikom pažnjom, ali i sa oprezom zbog složenih okolnosti u kojima se nalazi srpski obrazovni sistem na Kosovu.
„Opasnost od upada u škole, oduzimanja prostorija i sredstava za rad sa novim generacijama predstavlja direktnu pretnju opstanku naše prosvete, a time i budućnosti naše dece. Uz to, svedoci smo potpunog degradiranja našeg društva kroz nepravdu prilikom zapošljavanja, partijskog zapošljavanja i masovnog iseljavanja mladih, ne samo sa teritorije Kosova i Metohije, već iz cele Srbije. Iseljavaju se ljudi koji često ne mogu da ostanu u svojim rodnim mestima, da tu zasnuju porodice i vode miran i srećan život a prilike za povratak u svoja rodna mesta im se na sve moguće načine zatvaraju“, kaže se u pismu.
Navode da su nastavnici ove škole „uvek stajali uz svoje kolege širom Srbije“.
„I to će činiti i dalje, jer verujemo u zajedništvo i solidarnost kao ključne vrednosti za opstanak našeg društva. Ne želimo nikakve podele, mi želimo da budemo jedinstveni u odbrani onog što je naše.“
Pozvali su sve građane, institucije i društvene aktere da „zajedno stanemo u odbranu naše zemlje, našeg obraza i morala, pravde, obrazovanja i bolje budućnosti za našu decu“.
„Borba za škole je borba za opstanak Srbije, jer bez mladih, obrazovanih i zadovoljnih ljudi, nema ni budućnosti“, poručuju.
Iako su izrazili razumevanje i solidarnost sa apelom svojih bivših učenika, nisu, međutim, izneli jasan stav o eventualnoj obustavi nastave na 15 minuta, kao što je predloženo u peticiji.
Pismo, koje nam je prosledila jedna od pokretača peticije, Nikolina Klajić, prenosimo u celosti:
„Dragi naši bivši gimnazijalci,
Hvala vam što ste se obratili i što sa nama delite vašu zabrinutost i podršku studentima i prosvetnim radnicima širom Srbije. Vaša inicijativa pokazuje da duh solidarnosti i odgovornosti koji smo zajedno gradili u našoj školi i dalje živi u vama.
Od samog početka s velikom pažnjom i zebnjom pratimo sva dešavanja u vezi sa protestima, ali pošto je među nama mnogo onih koji su svedoci uništavanja ove naše lepe i bogate zemlje još od 80-ih godina, kada su prvi put tenkovi izašli na ulice gradova širom Kosova i Metohije posle 40 i više godina, ali smo bili istovremeno i direktni učesnici svega što se zbivalo od tada pa do danas, reagujemo oprezno kako ne bismo poremetili još više ovu našu krhku situaciju. Znate i sami da su još samo škole i zdravstvo ostali pod kapom naše države, pa zato reagujemo oprezno.
Svest o situaciji u našem okruženju, u našoj napaćenoj i izmučenoj zemlji, duboko nas pogađa. Opasnosti od upada u naše škole, oduzimanja prostorija i sredstava za rad sa novim generacijama predstavljaju pretnju ne samo za obrazovni sistem već i za opstanak srpskog školstva i naše dece na ovim prostorima. Kada se rat završio 1999. godine, prve su škole počele da rade u delovima gde su mahom bili nealbanci. Kada su krenule škole, (iako je dece bilo u malom broju), vratili su se roditelji a sa njima i ostatak stanovništva, koji je želeo da deli sudbinu ostalih. Ovih 25 godina borili smo se i iznedrili mnoge nove generacije, koje su takođe bile živi učesnici dešavanja u našem okruženju. Sada kada postoji opasnost od našeg potpunog nestanka, naša uloga je važnija i svetija. Želimo da istaknemo da naša škola i sve naše kolege, uprkos izazovima, daju sve od sebe da očuvaju obrazovni sistem i podrže svoje učenike i sve studente u ovim teškim vremenima.
Očuvanje našeg nacionalnog bića, istorije, kulture, morala, čistog obraza i zdravog razuma nije samo profesionalni, već i nacionalni problem koji zahteva hitno i odlučno delovanje. Drago nam je što u vama i dalje teče krv naših predaka, što su tehnološke naprave kojih se toliko bojimo dorinele da se brže i bolje povezujemo i bitku vodimo na drugačiji i humaniji način.
Nikada nije izostala podrška naših nastavnika i učenicima u ostalim delovima Srbije. Pružali smo je i tada kao i sada. Kad god su prosvetni radnici u Srbiji štrajkovali zbog niskih plata i loših uslova rada, mi smo slali pisanu podršku našim kolegama a sami smo morali da radimo, jer je i tada postojala opasnost da nam zauzmu škole, baš kao i danas.
Izvinjavamo se što ranije nismo reagovali na vaš apel. Naša bojazan je bila opravdana, jer su najčešće ranije proteste pojedini ljudi i organizacije sa nečasnim i sumnjivim namerama zloupotrebljavali za dalje uništavanje naše zemlje i ponižavanje našeg naroda.
Ovo je trenutak kada moramo biti jedinstveni, jer samo zajedničkim naporima možemo očuvati ono što je najvažnije – budućnost naše dece i našeg naroda. Ovde nismo važni mi nastavnici, jer mi smo svoje proživeli (naročito mi u godinama pred penziju), već vi i vaša mladost i budućnost.
Opasnost od upada u škole, oduzimanja prostorija i sredstava za rad sa novim generacijama predstavlja direktnu pretnju opstanku naše prosvete, a time i budućnosti naše dece. Uz to, svedoci smo potpunog degradiranja našeg društva kroz nepravdu prilikom zapošljavanja, partijskog zapošljavanja i masovnog iseljavanja mladih, ne samo sa teritorije Kosova i Metohije, već iz cele Srbije. Iseljavaju se ljudi koji često ne mogu da ostanu u svojim rodnim mestima, da tu zasnuju porodice i vode miran i srećan život a prilike za povratak u svoja rodna mesta im se na sve moguće načine zatvaraju.
Ipak, uvereni smo da ovog puta moramo zauzeti stav, bez straha, u zaštiti obrazovanja, prava studenata i dostojanstva prosvetnih radnika, ali i celokupnog društva, jer da nije škole i nastavnika, ne bi bilo ni inžinjera, ni lekara, apotekara, tehnologa, pravnika, itd.
Ponosni smo na trud naših kolega, koji uprkos izuzetno teškim uslovima daju svoj maksimum, nastavljajući da pružaju podršku i inspiraciju novim generacijama. Nastavnici naše škole uvek su stajali uz svoje kolege širom Srbije, i to će činiti i dalje, jer verujemo u zajedništvo i solidarnost kao ključne vrednosti za opstanak našeg društva. Ne želimo nikakve podele, mi želimo da budemo jedinstveni u odbrani onog što je naše.
Pozivamo sve građane, institucije i društvene aktere da zajedno stanemo u odbranu naše zemlje, našeg obraza i morala, pravde, obrazovanja i bolje budućnosti za našu decu. Borba za škole je borba za opstanak Srbije, jer bez mladih, obrazovanih i zadovoljnih ljudi, nema ni budućnosti.
Kako radili, tako nam Bog pomogao! S poštovanjem i u zajedničkoj borbi,
Grupa vaših bivših profesora, od kojih su mnogi i sami bili đaci ove škole”, stoji u pisamu grupe profesora Gimnazije u Kosovskoj Mitrovici.