U ovoj zgradi koriste dve prostorije koje im je, pošto su napustili svoju kuću u Nerodimlju, ustupio seoski odbor. Od tada su kao interno raseljena lica više puta slali zahteve za dobijanje stana, ali do danas, osim obećanja, nisu dobili ništa, kaže Srđan Parlić.
“Svugde smo tražili pomoć. Kada je bilo prijavljivanje za kuće u Badovcu predavali smo tri ili četiri puta zahteve. Govorili su nam biće, biće i ništa. Posle smo tražili stan u Gračanici, isto su nam rekli da će biti, ali i od toga nema ništa. To je bilo samo dok je trajala kampanja za izbore. Govorili su mi da imamo prioritet, obećavali su i iz Koordinacionog centra, ali ništa”.
Porodica se prehranjuje od neredovnog minimalca i onoga što Srđan zaradi sečom drva. “Radim motornom testerom, režem drva dok je sezona i dok ima posla. Sve je slabije jer je konkurencija velika. Jedino što uspem ovde u selu da izrežem i kod ljudi koje poznajem u Dobrotinu”.
Uslovi za život u prostorijama Doma Kulture nisu adekvatni. Nema kupatila, krov prokišnjava, pod je od betona. Srđanova supruga Danijela kaže da je teško zagrejati prostorije.
“Uslovi su katastrofalni, teško je ovde da se živi. Ima vlage, prokišnjava kada pada kiša, a teško i zagrevamo. Kupamo se u koritu, razvučemo foliju u ovoj sobi koju koristimo kao dnevnu, postavimo korito i kao u 17 veku”.
Najstariji član ove porodice, deda Stanoje iako ima problema sa zdravljem svakodnevno pomaže sinu oko rezanja drva. Najteže mu pada što mora da ide i do 100 metara udaljenog crkvenog toaleta, jer sopstveni nemaju.
“Teško je ovde, ovo je državno. Pitali smo da napravimo kupatilo, ali nam nisu dozvolili. Nemamo čak ni wc, nego idemo u crkveni. Kada bi nam dali neki stan, bilo gde, ne biramo jer ovde su teški uslovi.”
Rešenje stambenog pitanja porodici Parlević olakšalo bi funkcionisanje i lokalnog Doma Kulture u čijim prostorijama borave već četrnaest godina, kaže v.d direktorka ove ustanove Vesna Kukureković.
“Njima bi bilo bolje da žive u boljim uslovima, da se smeste u neki od objekata koji se grade. Možda nije u redu da to kažem ali bi i nama olakšali jer bi nam oslobodili ove prostorije. Ja sam u istoj prostoriji sa radnicima, i nama su uslovi katastrofalni. Njihovim preseljenjem mi bi dobili ove dve kancelarije koje su nam neophodne za noramalan rad”, rekla je Kukurekovićeva.
Parlevići su 1999. godine napustili Donje Nerodimlje kod Uroševca. Njihova kuća je spaljena i razrušena, ostali su bez igde ičega. Njihovo imanje, baštu i voćnjake sada koristi Albanac, kaže Srđan. Tamo ne namerava da se vrati jer misli da nema mogućnosti za opstanak u selu. Čekaće kaže, da nadležni konačno odgovore na njegove zahteve za dobijanje stana.