Manastir Nova Gračanica posvećen pokrovu Presvete Bogorodice, osvećen je 1984 godine. Izgradnja ovog hrama, replike Gračanice na Kosovu, počela je nakon što je Asocijacija Presvete Bogorodice kupila imanje, 1977 godine.
Manastirsko imanje prostire se na površini od 20 hektara. Pored konaka, zgrade administracije, tu je i pravoslavno groblje. Ovde su do februara prošle godine počivali ostaci princa Andreja Karađorđevića. Tik do hrama sahranjen je manastirski neimar, episkop Irinej Kovačević. Manastir Nova Gračanica je sedište Eparhije novogračaničke-srednje-zapadnoameričke.
U vreme praznika hram je pun vernika. Kroz bogosluženja i liturgiju, Srbi nastoje da očuvaju svoj identitet i da se odupru sili asimilacija koja, kako navodi novogračanički đakon Aleksandar, uzima svoj danak.
“Kroz svetu liturgiju pokušavaju da očuvaju svoju veru, svoje Pravoslavlje i svoju nacionalnu svest.Kad kažem nacionalnu svest, u tome podrazumevam srpski jezik i ćirilicu kao naše pismo. Zasigurno je da jedan dobar deo našeg življa pohađa bogosluženja, njihova deca su učenici srpske škole pri tim hramovima, gde se uči srpska istorija i srpsko pismo sa veronaukom. Svi oni su članovi folklorne grupe pri tim crkvama, pa u tom smislu duhovni život teče na jednom nivou”, ističe otac Aleksandar.
Najstariji srpski hram u Ilinoisu je manastir Sveti Sava. Manastir u Libertvilu je sagrađen je 1927. godine od priloga koje je vladika Mardarije skupljao po Crnoj Gori i Americi. Jedan od najzaslužnijih za postojanje ovog duhovnog centra je srpski naučnik Mihajlo Pupin. U manstiru su se do februara prošle godine nalazili zemni ostaci kralja Petra II Karađorđevića koji su preneti na Oplenac u porodičnu grobnicu.
Iako se crkva kroz svoje brojne aktivnosti trudi da očuva jezik i identitet, mnogi Srbi, posebno oni koji pripadaju novijoj generaciji, izjašnjavaju se kao Amerikanci srpskog porekla.
“Ja sam u ovu zemlju došao sa 21 godinu, pre 14 godina. Oženio sam se, moja supruga je došla još 1986. godine , imam sina i ćerku. Oni će se sigurno kad odrastu izjasniti kao Serbian-Americans, znači kao Srbi koji su rođeni u Americi. Ja ću se izjasniti kao Srbin koji ima američko državljanstvo. Ne treba kriviti za to decu, ovo je njihova domovina gde su se rodili. Oni ni za bolje ni za gore ne znaju”, kaže jerej Petar Sailović.
U okviru manastira Sveti Sava nalazi se i Bogoslovsko Teološki fakultet koji pohađaju 32 studenta. Bojan Banović, student III godine, je ovde došao iz Srpskog Broda u Republici Srpskoj. Nostalgije za „starim krajem“ kaže ima, ali je školovanje u Americi prioritet i prilika kakva se ne propušta.
“Naravno da me vuče tamo gde sam rođen i gde sam odrastao. Kao što ona pesma kaže – ”nema raja, bez rodnoga kraja”, tako i ovde. Međutim, i ovde je naš narod i ovde treba neko da ga vodi, a upravo taj ko ga vodi je Srpska pravoslavna crkva koja čuva tradiciju, veru, kulturu, i da nje nema mi bi sigurno bili izgubljeni. Takođe se čovek veoma brzo izgubi u ovom životu, ovo je drugačiji život, ovde je život dosta brz. Ako nema crkve, ako nema ko da ga vodi, čovek može brzo da se izgubi, da zaboravi ko je i šta je, a to ne bi bilo dobro”, kaže Bojan.
U dvorištu manastira nalazi se srpsko groblje. Iako su njihovi ostaci preneti, ovde se još uvek nalaze spomenici pesniku i diplomati Jovanu Dučiću, vladici Nikolaju Velimiroviću, ali i mnogim znamenitim ličnostima srpske kulture i istorije.
Najveći broj srpskih emigranata u Čikago je došao nakon Drugog svetskog rata. Mnogi su bili pripadnici Ravnogorskog pokreta. Poštovanje prema četničkom vođi Draži Mihailoviću njihovi potomci danas iskazuju postavljanjem spomenika, pa se u oba manastirska kompleksa, koje je ekipa TV Centar posetila, nalaze njegove biste.
Posetu ekipe TV Centar Čikagu omogućila je ambasada SAD-a u Prištini, u okviru snimanja dokumentarnog filma o verskoj toleranciji u Americi.