Parastos Dimitriju Popoviću na gračaničkom groblju služio je sveštenik Darko Marinković. Okupljeni su potom zapalili sveće i položili cveće ispred kapele posvećene stradalom mladiću u centru Gračanice, gde je održan poetski čas, a stihove su kazivali Majda Popović iz Kulturno – prosvetne zajednice KiM i književnik Živojin Rakočević.
„Dvadeset godina je prošlo kao tri dana. Stradanje mog Dimitrija, nema nikakve promene, sve je jača bol. Nema spavanja, brige, majka ga nije zagrlila 20 godina, ni pomilovala. Dobru reč, sa njim sam uvek pričala o svemu. Pisao je i svoj dnevnik, voleo je društvo, drugarice, prijatelje i sve. Ubio ga je Albanac koji je poslat iz Prištine da puca u srpsku decu. Moj Dimitrije je stradao zato što je Srbin. Hvala Bogu, druga su deca ostala živa ali je moj Dimitrije stradao“, rekla je majka stradalog Jorgovanka Popović.
Dimitrije je bio učenik sedmog razreda u trenutku kada je morao da napusti Prištinu. Gračanica je potom postala njegov dom.
„Mama, sve smo izgubili u Prištini, ja ne idem iz Gračanice, još uvek se sećam njegovih reči. Isto je kao one večeri kada su mi javili, isto je i sada. Vreme ne leči rane, majka koja nosi devet meseci, prvi koraci, reči, pisanje…“, istakla je neutešna majka.
„Najčistiji simbol žrtve Srba“
Pre 20 godina, osmeh i rane Dimitrija Popovića ušle su u svaki dom u Gračanici, kazao je ispred kapele posvećene njegovom stradanju direktor Doma kulture „Gračanica“ i književnik Živojin Rakočević.
„Posle 20 godina nema srpskog doma na svetu u koji nije ušla priča o žrtvi Dimitrija Popovića. Dimitrije Popović je najčistiji simbol žrtve Srba Kosova i Metohije i zato je on na vrhu desetina generacija sveštenika, učitelja, profesora, ove porodice. On je ostao zajedno sa ovom kapelicom istinski simbol ovog trenutka, ovog vremena i našeg života. On je istinski prodrmao ono što se zove intima naših porodica. Nema nikoga od nas koji posle Dimitrijeve smrti nije pomislio – sledeće je moje dete. Ali, on je pretvoren u svetost, u smisao i opstanak i zato smo danas ovde i zato su njemu posvećene brojne aktivnosti i svečanosti, naročito u oblasti kulture“, rekao je Rakočević.
Obeležavanje dvadesete godišnjice stradanja Dimitrija Popovića je nastavljeno komemorativnom akademijom u Domu kulture, gde je prikazana izložba fotografija, slika i novinskih isečaka koji svedoče o stradanju Dimitrija.
Glumac Nebojša Đorđević je kazivao stihove „Besmrtne pesme“ Miroslava Mike Antića. Nastupio je Crkveni hor „Branislav Nušić“ iz Kosovske Mitrovice, a ansambl „Venac“ izveo je deo koreodrame „700“ koji se odnosi na ropstvo i oslobađanje Srba.
„Sećanje na nevinu žrtvu Dimitrijevu“
Dimitrijeva žrtva obavezujuća je prema nama koji živimo u Gračanici, ali i širom Kosova, kazao je vladika raško-prizrenski Teodosije.
„Nevina žrtva Dimitrijeva obavezuje nas da budemo ono što smo vazda bili, narod Božiji, ali i narod svetosavski. Gospod nije okrenuo svoje lice od nas i upravo kroz naše stradanje i žrtvu hoće da budemo što bliži njemu i da se ime naše ne zaboravi. Koliko god da ginemo i da stradamo rađaju se deca, novi izdanci i tako kao narod trajemo. I danas, posle 20 godina, u bolu i tugi, ali i sa nadom, kao hrišćani, mi se sećamo nevine žrtve našeg Dimitrija“, rekao je vladika Teodosije.
„Upozoravamo i dalje“
Pucanj u Dimitrija ostao je duboko urezan u porodici Popović, a 5. jun 2004. godine zauvek je promenio njihove živote.
„Koliko god smo mislili da će posle svakog zločina, a bilo ih je dosta do tog 17. marta 2004. godine kada smo mislili da će da stane, uvek se nastavljalo. Sećam se, kao i sada, da su posle 17. marta postavljena dva punkta na početku i kraju Gračanice i da je bilo mnogo sastanaka oko toga da ti punktovi ne smeju biti sklonjeni jer situacija nije valjala, a meštani su se plašili. Ipak, iz međunarodne zajednice nas nisu poslušali, punktovi su uklonjeni i nekoliko dana potom je stradao Dimitrije. To govori ovoj situaciji sada, koliko god upozoravamo na neke stvari, niko ne želi da nas razume. Samo se nadamo da više neće biti žrtava“, kazao je Dimitrijev brat Srđan Popović. On se potom zahvalio svima koji čuvaju sećanje na Dimitrija.
Sećanje i trpnja su danas oružje kojim se borimo protiv zla, istakla je na komemorativnoj akademiji pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Milena Parlić.
„Naš dečak Dimitrije Popović ubijen je na samom početku ovozemaljskog života, ali svi mi kao hrišćani znamo da on danas mora da je među anđelima. Istim onim anđelima koji nas vekovima obijenih očiju gledaju sa zidova naših manastira i nemo svedoče o patnji našeg naroda. Krv ubijenog Dimitrija je na rukama krvnika, ali je sramota na dušama onih koji su ovaj, ali i mnoge druge zločine mogli i morali da spreče, a nisu“, kazala je ona.
U znak sećanja na stradalog Dimitrija ustanovljena je likovna nagrada koja se dodeljuje u okviru Vidovdanske likovne kolonije i nosi njegovo ime. U Gračanici se tradiconalno održava i fudbalski turnir pod sloganom „Igrajmo za budućnost, pamtimo Dimtrija“.
Podsetimo, Dimitrije Popović je ubijen 5. juna 2004. godine vatrenim oružjem u kiosku brze hrane u Gračanici. Za njegovo ubistvo su optuženi Aljbert Krasnići i Ljabinot Gaši iz Prištine. Tada maloletni Krasnići je osuđen na devet i po godina zatvora, a Gaši je oslobođen krivice. Krasnićija je 2021. godine ubio otac, nakon porodične svađe.
Komemorativnoj akademiji posvećenoj stradanju Dimitrija Popovića prisustvovali su predstavnici Srpske liste, lokalnih institucija, gradonačelnici Kraljeva i Berana i mnogobrojni građani.