U ambijentu koji je, prema rečima posetilaca, mogao parirati i pariskim galerijama, predstavljeni su radovi nastali tokom višednevnog boravka umetnika u gradu na Ibru – od instalacija, slika, modnih kreacija, do poezije i kratkih filmova inspirisanih upravo Mitrovicom.
Po prvi put ustanovljena je i specijalna nagrada rezidencije, koju je ponela modna dizajnerka iz Beograda, Luna Bognar.
„Nisam znala ni da nagrada postoji, a kamoli da će biti moja. Hvala domaćinima, ovom mestu, publici, svim trenucima koji su nas podržali da budemo ono što jesmo i stvorimo nešto u ovih par dana“, kaže Luna.
Ona se ovih dana bavila granicama – prostornim, nacionalnim, ali pre svega ličnim.
„Volela sam ideju o simbolici koja je u nama, ali i dualnost koja se nalazi u Mitrovici, koja me je vrlo inspirisala. Moj najveći eksperiment i intriga su bili u traženju granice – šta je ono što je roditeljsko, šta je ono što je nasleđeno, a šta je ono samo što je naše“, otkriva nam Luna.
Svoje viđenje grada predstavila je i Berina Šuvalija, studentkinja slikarstva iz Sarajeva, kroz čiji rad se proteže tema ljubavnog trougla.
„Samu tematiku sam imala negde u sebi i htela sam da je iskoristim, jer verujem da kroz šta prolaziš i šta u sebi osećaš, treba biti ispoljeno. U odnosu na Mitrovicu, baš me je inspirisala u tom kontekstu, jer sam pronašla situaciju, motivisana sam za rad, druženje. Ljudi su me ‘odomaćili’ toliko da sam se ovde osećala kao kod kuće. Vraćam se sigurno“, poručila je Berina.
Za Branislava Sarića, sociologa i multimedijalnog umetnika iz Beograda, ovo je bila prva javna izložba. Njegov rad bavio se urbanim natpisima i grafitima kao kolektivnom poezijom grada.
„Prvi put me nije blam da kažem da sam umetnik“, iskren je Branislav.
Jedan deo njegovog rada, u formi „poetskih umrlica“ zalepio je po ulicama Severne Mitrovice, što je izazvalo pažnju – i prolaznika i policije.
„Zapravo su mi pripadnici policije pomogli da završim projekat, jer su me zamolili da nigde više ne lepim te pesme. Pitali su me da li imam dozvolu, rekao sam im da nemam. Imali smo jedan razgovor. Objasnio sam im da pesma sama po sebi nije ideološki obojena, nije provokacija ni na koji način, već je jedan poetski prikaz grada, onako kako sam ga ja doživeo. Prevodio sam pesmu uživo, usput popričao sa njima malo, tako da je to ispočeka bilo jedno vrlo napeto iskustvo, ali na kraju vrlo jedno prijatno iskustvo koje je stavilo tačku na jedan divan period ovde, na jedan umetnički proces i kraj umetničkog projekta“, kaže Branislav.
Posebnu pažnju mu je privukao grafit kod mosta na Ibru: „Svaki susret sa vama je praznik, gospođo Dalovej.“
„To je jedan od ključnih stihova i tako se ja nekako osećam prema Mitrovici. Svaki susret koji sam ovde imao je bio neki mini-praznik za mene“, podvlači Branislav.
Direktorka PKC „Akvarijus“, Miljana Dunđerin, nije krila zadovoljstvo zbog boravka umetnika u Mitrovici.
„Oni su ostavili mnogo više od radova – ostavili su deo sebe u ovom gradu. Danima su slikali, pisali, savijali žice, heklali, pleli… Kada bi svako od nas svakog dana to radio, sigurna sam da bismo bili srećniji ljudi“, zaključuje Miljana.
Mitrovička umetnička rezidencija organizovana je u okviru programske celine „Art terapija za sve“, koja je tokom 2024. i 2025. godine okupila više od 70 umetnika iz 11 zemalja sveta.