U februaru prošle godine, stranka Samoopredeljenje Aljbina Kurtija, premijera u tehničkom mandatu, uprkos najvećem broju osvojenih glasova nije imala dovoljno za većinu u skupštini.
Ponovljeni izbori u decembru iste godine doneli su mu još više glasova, pa su parlament i vlada formirani u februaru 2026.
Međutim, Kurtijevom trećem uzastopnom premijerskom mandatu isprečila se nova prepreka – izbor predsednika Kosova.
Saglasnost oko predloga kandidata nije postignuta, te je funkcija, uglavnom formalna, podstakla novu krizu, a stanovnike Kosova treći put u 16 meseci odvešće – na birališta.
Održavaju se u još polarizovanijoj atmosferi nego prethodni izborni ciklus, a politička rivalstva postala su sve više lična, ukazuje politikološkinja Donika Emini sa Univerziteta u Gracu.„Podele više nisu ograničene samo na izborno suparništvo, već utiču i na postizbornu saradnju.
„Iako nijedna stranka nije formalno isključila sve oblike saradnje posle izbora, ton i dinamika kampanje pokazuju da je poverenje među glavnim političkim akterima niže nego ikad“, dodaje za BBC na srpskom.
Na izbornom meniju je više od 20 političkih partija i pokreta, a pravo glasa ima više od dva miliona ljudi, među kojima nešto više od 130.000 živi van Kosova.
Deset zagarantovanih mandata u skupštini pripada zajednici Srba sa Kosova, a isto toliko drugim nacionalnim manjinama.
Pred nove parlamentarne izbore, Odbor za spoljne poslove Evropskog parlamenta usvojio je izveštaj o Kosovu u kojem je ocenjeno da politički zastoj „ima značajan uticaj na budućnost zemlje”.
„Važno je da Kosovo ostane na evropskom putu i nastavi ka integraciji“, poručuju.
Ali upozoravaju i da bi finansijska sredstva predviđena Planom rasta mogla da budu ugrožena, jer Kosovo neće biti u mogućnosti da ispuni potrebne kriterijume u predviđenom roku.
Ponovili su zahtev da sve države članice EU priznaju nezavisnost Kosova, koju je Priština proglasila 2008, a koju Srbija ne prihvata.
Od 27 zemalja EU, pet ne priznaju nezavisnost Kosova: Španija, Slovačka, Kipar Grčka i Rumunija.
Poznata imena – i jedna novina
Igrači ove političke utakmice su dobro poznati, ali postoji i jedna novina.
Pored Kurtijevog Samoopredeljenja za vlast se bore i Demokratski savez Kosova (LDK), čiji je osnivač bio Ibrahim Rugova, kao i Demokratska partija Kosova (PDK), na čijem je čelu bio Hašim Tači kome se sudi u Hagu za ratne zločine.
Tu je i Alijansa za budućnost Kosova (AAK) još jednog bivšeg OVK komandanta Ramuša Haradinaja.
Novost je, međutim, što će na predstojećim izborima na glasačkom listiću biti i ime Vjose Osmani, bivše predsednice Kosova, kao nositeljke liste opozicionog LDK-a, koji je napustila pre pet godina.
„Hoćemo li da dozvolimo da se Kosovo umori od podela i uzastopnih kriza, kao što drugi žele?“, upitala je Osmani.
Dojučerašnji saveznici postali su rivali.
„Verujem da su građani shvatili da svaki put kada neko pokuša da zaustavi jedan društveno-istorijski i politički tok, kao što je rad Samoopredeljenja, nastaje sve veći talas.
„Svaki put kada su pokušali da nas zaustave, taj talas je rastao“, uzvraća Kurti.
Povratak Vjose Osmani aktivnoj stranačkoj politici i njeno obnovljeno svrstavanje u bivši partijski tabor dodatno je pojačalo podele, smatra Donika Emini.

„To je pretvorilo elemente kampanje od takmičenja političkih programa u borbu oblikovanu ličnim rivalstvima, žalbama i političkim osvetama“, kaže politikološkinja, stručnjakinja za Kosovo i Zapadni Balkan.
Ceo tekst možete da pročitate na sajtu BBC.com/serbian


