Selo Dobrotin se prvi put pominje u srednjem veku u poveljama srpskih vladara, počev od dinastije Nemanjića, a kasnije u poveljama srpskih despota Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića, navodi istoričar Aleksandar Gudžić.
Staro selo Dobrotin
“Ono što danas sa sigurnošću možemo da kažemo jeste da je Dobrotin, kao naselje, postojao i u vreme rimskog carstva. To potvrđuju primeri rimskih novčića pronađenih u Dobrotinu. Nemam podatak kako je selo dobilo naziv, ali ono što se zna jeste da je selo postojalo pre više od 1.700 godina”.
Gudžić kaže da u Dobrotinu danas živi oko 1.800 stanovnika. Iz ovog sela mladi danas odlaze usled potrebe za obrazovanjem i zaposlenjem, ali isto tako ima i onih koji se doseljavaju.
“Dobrotin je mesto iz koga ljudi odlaze, međutim 2011. godine u Dobrotinu su sagrađene dve stambene zgrade za raseljena lica sa KiM, tako da se oko 40 porodica i doselilo, pa je Dobrotin mesto iz koga ljudi ne samo da odlaze, nego i dolaze. Smanjuje se broj mlađeg stanovništva. Dobrotin u perspektivi može doživeti sudbinu velike većine sela u Srbiji gde će dominirati starije stanovništvo, ali to je negde i posledica industrijalizacije i potrebe za zaposlenjem”, kaže on.
Samo pšenica i kukuruz
U Dobrotinu su do 1999. godine ljudi većinom živeli od poljoprivrede.
“Uglavnom su se ljudi ranije bavili stočarstvom i ratarskom proizvodnjom. Danas je prestala potreba za stočarstvom, zbog učestalih krađa i nemogućnosti da te svoje viškove poljoprivrednih proizvoda plasiraju na sigurno tržište. Danas se uglavnom od poljoprivrednih kultura seju pšenica i kukuruz”, ističe Gudžić.
Lešnik kao sigurna investicija
Ima i onih Dobrotinčana koji su se odlučili za drugi vid poljoprivredne proizvodnje. Goran Marinković iz ovog sela rešio je da se bavi uzgajanjem lešnika kada su mnogi poljoprivrednici na Kosovu počinjali sa proizvodnjom malina, smatrajući da su lešnici isplativiji, iako se dugo čeka na njihov rod. Investicija u plantažu lešnika, kako kaže, iznosi oko 3.000 evra.
„Dosta se čeka na prihod, ali znamo da je sigurna investicija, tako da smo 2015. godine na 50 ari zasadili 285 sadnica lešnika. Sve sadnice su se primile i sada imamo isti broj. Sadnice smo nabavili u Kruševcu po ceni od 2 evra“, objašnjava Marinković.
Lešnik spada u grupu koštunjavog voća i njegovo uzgajanje datira još iz perioda starih Rimljana. Veruje se da vodi poreklo iz Male Azije, kao i da je lešnik plod znanja i mudrosti. Da bi lešnici uspeli, preduslov je zemljište koje mora biti bogato humusom, napominje on. Na plantaži uzgaja tri vrste lešnika.
Humus i agrotehničke mere kao preduslov za dobar rod
“Imamo Rimski lešnik, Kosford i Istarski dugi lešnik. Iz Instituta u Čačku, analizom zemljišta uputili su nas da uzgajamo ove tri vrste lešnika. Bili su u pravu, lešnici su sada u četvrtoj godini, tako da sve ide po planu. Zemlja mora prvo da se obradi, zatim da bude bogata humusom, što nije slučaj sa našom zemljom. Iz tog razloga svake godine đubrimo „stajnjakom“, veštačkim đubrivom koje su nam preporučili iz instituta“, kaže Marinković.
Napominje da je lešnik zdrava biljka koju ne napada mnogo štetočina, ali ni bolesti koje mu štete. Međutim, Marinkovići preventivno koriste agrotehničke mere, prskaju lešnike dva do tri puta godišnje zbog “bastre” i insekata, kao i kasnije tokom jeseni. Kod lešnika se primjenjuju tri uzgojna oblika: žbun, žbunasta vaza i stablašica.
„Opredelili smo se za žbunasti oblik lešnika. Kod lešnika se orezuju samo unutrašnje grane, a ostale se ostavljalju da bi rađale. Da bi rod bio dobar, lešnik se mora saditi na razdaljini između redova od oko 4,5 metara, dok je u redu razmak oko 5 metara. Gušća sadnja ne bi bila moguća jer su se oni za četiri godine dosta raširili”.
Lešnik, kao i svaka druga biljka, voli vodu.
„Lešnik je kao višegodišnja biljka tokom cele godine aktivan, rano počinje da cveta i zato je potrebna voda, oko 500-600 litara na godišnjem nivou. Imamo svoj bunar i sistem zalivanja kap po kap“, napominje Marinković.
Prvi rod posle tri godine
Marinković kaže da berba počinje sredinom avgusta i traje do septembra, a da je prvi rod lešnika primetan tek u trećoj godini.
“Nešto malo, tek da vidimo kako izgledaju lešnici. Više očekujemo ove godine, ali ne onoliko koliko smo uložili. Tek ćemo sledeće godine povratiti celokupu investiciju“.
Goran Marinković ističe da koristi subvencije Vlade Kosova.
„Daju nam 400 evra po hektaru, do sada su bili redovni sa plaćanjem, osim prve godine kada smo počinjali. Bilo je problema, trebali smo da imamo 750 biljaka po hektaru što nije bilo tačno i moguće, zato smo sa tadašnjim Ministrastvom poljoprivrede razgovarali i dogovorili oko 550 do 600 biljaka po hektaru”.
Cenu diktira berza u Americi
Oko 95 posto lešnika se uvozi i cena se određuje na osnovu berze u Americi, zbog čega je cena po kilogramu svuda ista. Cena očišćenog lešnika je šest evra po kilogramu i to je neka standardna otkupna cena u poslednjih desetak godina, mada varira u zavisnosti od prilika na tržištu. Ponekad padne ispod šest evra, dok nekad pređe i sedam evra po kilogramu.
Pored ove priče, u najnovijem izdanju emisije “Brazda”, možete pogledati i priloge o porodici Nešović iz sela Gulije nadomak Leška koja se bavi uzgajanjem malina, priču iz Sevca u opštini Štrpce gde se Mile Veljković više od pola veka bavi prikupljanjem lekovitog bilja, kao i prilog iz Kamenice gde je održan četvrti po redu Sajam „Volim Kamenicu 2019“.
„Brazdu“ realizuju televizije Mir, Herc, Puls i Kim.
Emisiju možete pratiti svake nedelje od 11:00. Ako propustite premijeru pogledajte reprizu u ponedeljak od 10:30 na TV Kim.