Arsić je optužen da je u martu 1999. godine, kao službeno lice u policijskoj stanici u Kosovskoj Kamenici, zajedno sa drugim pripadnicima tadašnje policije SRJ navodno tukao Albanca B. M. nanevši mu teške povrede. Tužilaštvo u optužnici navodi da je tokom februara i marta 1999. godine Arsić učestvovao u nasilnoj deportaciji i raseljavanju meštana Kamenice, a zatim i „pljačkanju i oštećivanju kuća Albanaca, paleći ih”.
Arsić je pred sudom objasnio da je u momentu izvšenja navodnog krivičnog dela nije boravio u Kamenici, te da je u tom periodu bio u Kraljevu a potom u Prizrenu. Negirao je da je ikada nosio uniformu srpske policije.
“Jedinu unifornu koju je nosio bila je kosovske policije”, naglasio je on. Dodao je sa je poznavao oštećenog B.M. kao lice iz grada, da ga je viđao i pre rata jer su ista generacija.
Objasnio je i da je od 2003. do 2006. radio kao obezbeđenje u Parlamentu Kosova, nakon čega je završio kurs i nastavio da radi kao policajac. Arsić je rekao da je viđao oštećenog posle rata jer je, kako je rekao, Kamenica malo mesto i da su njega kao kosovskig policajca svi poznavali.
Dodao je da mu do 2015. godine oštećeni B.M. nikada nije prišao i pitao za prebijanje.
Na pitanje tužioca Adema Deme “šta ima da kaže sudu u vezi slučaja koji se desio B.M”, Arsić je odgovorio da nema nikakve veze sa oštećenim, i da u vreme spornog događaja nije bio u Kamenici.
Tužilac je potom upitao Arsića da li se seća trenutka iz kafića 2015. godine kada se sreo sa oštećenim B.M.
“Dobro se sećam tog događaja. Ja sam bio u kafiću i pio kafu sa prijateljima. Slučajno sam pogledao ka šanku gde je sedeo B.M. i nakon 15 minuta došla policijska patrola i policajci su mi rekli – “Zlatane izašao je problem sa Besimom, optužio te je da si mu nešto uradio tokom rata. Idi ti kući pozvaćemo te ako trebaš da daš izjavu”. Ja nisam hteo da ostavim tako otišao sam kod svog komandira i hteo sam da napišem izjavu, ali mi je on rekao da to ne radim da svi znaju kakav sam ja”.
Dodaje da mu je komandir rekao da “tu nema ništa” i da ode kući.
Arsić objašnjava da ga od 2015. godine do trenutka hapšenja niko nije pozvao radi ovog slučaja. Veruje da je oštećeni u njemu prepoznao nekog drugog čoveka.