Tužilaštvo je podiglo optužnice protiv dvadeset četiri pripadnika srpskih snaga, navedeno u godišnjem izveštaju Fonda za humanitarno pravo Kosova pod nazivom „Prekid ćutanja: pravda za žrtve rata?“.
Od 13 podignutih optužnica, njih šest je podignuto u odsustvu protiv 11 pripadnika srpskih snaga i sedam optužnica protiv 13 pripadnika srpskih snaga koje je uhapsila Kosovska policija i kojima su određene mere bezbednosti.
Fond za humanitarno pravo u svom izveštaju navodi da je tokom prošle godine obrađeno ukupno 35 predmeta ratnih zločina, od kojih 10 sadrži optužbe za seksualno nasilje kao ratni zločin.
Napominju istovremeno da je u poređenju sa proteklih 25 godina, kada je samo 4-5 slučajeva seksualnog nasilja tretirano kao ratni zločin, sada je, kažu, povećanje optužnica za seksualno nasilje pozitivan korak, jer su žrtve seksualnog nasilja počele da prekidaju ćutanje, bore se sa stigmom i prijavljuju zločine organima gonjenja.
Amer Alija, autor izveštaja, kaže da je glavni cilj da se predstavi rad pravosudnih institucija u ovim predmetima, postignute rezultate, nalaze i preporuke nadležnim institucijama.
“Od kraja rata na Kosovu, pravosudne institucije bilo lokalne ili međunarodne osudili su sedamdeset četiri osobe za ratne zločine na Kosovu, a sa druge strane, ubijeno je oko 10.000 civilnih žrtava. Zbog postojanja osnovane sumnje ili optužbe da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, tokom 2024. godine pokrenut je ili u različitim fazama krivični postupak u 34 predmeta protiv 98 pripadnika srpskih snaga i jednom predmetu protiv dva pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Ovo uključuje 14 optužnica u odsustvu protiv 72 pripadnika srpskih snaga”, naveo je Alija.

Preporuke
Fond za humanitarno pravo se u izveštaju bavio i kanšnjenjima u procesuiranju predmeta ratnih zločina i preporučili niz koraka koje bi trebalo da preduzmu institucije i pravosudni organi Kosova.
1) Pravosuđe Kosova treba da uspostavi dugoročnu saradnju sa međunarodnim i regionalnim pravosuđem koje se bavi procesuiranjem ratnih zločina, u cilju razmene iskustava i pružanja što stručnije obuke u oblasti ratnih zločina.
2) Veoma je važno razmotriti mogućnost obaveznog audio i video snimanja ročišta za ratne zločine. To bi pomoglo da se izbegnu greške nosilaca procesa, da se dokumentuju sudske sednice, kao i da se uštedi vreme prevodilaca.
3) Tužilaštvo prilikom podizanja optužnice mora da obezbedi da svi dokumenti u predmetu budu prevedeni na srpski jezik, kada su optuženi srpske nacionalnosti. Ovo će omogućiti pravedniji sudski proces i osigurati da sve strane imaju jednak pristup informacijama o predmetu za potpunu i pravičnu raspravu. Ovo je posebno važno, jer su neka početna ročišta odložena zbog nedostatka prevedene dokumentacije.
4) Od okončanja oružanog sukoba na Kosovu, na desetine slučajeva ratnih zločina na Kosovu presudilo je lokalno pravosuđe (uključujući međunarodne misije). SSK treba da stvori elektronsku bazu podataka sa sudskom dokumentacijom o predmetima ratnih zločina, koji su doneli konačne odluke. Ovo bi u velikoj meri pomoglo sudijama i tužiocima, koji se bave istragom i suđenjem u predmetima ratnih zločina na Kosovu.
5) FDHK već nekoliko godina u svojim godišnjim preporukama ističe neophodnost uspostavljanja pravne saradnje sa Srbijom. Vlada Kosova mora da se obaveže na uspostavljanje međunarodne pravne saradnje u pregovorima sa Srbijom kroz potpisivanje protokola o saradnji između specijalnih tužilaštava Kosova i Srbije. Saradnja je jedan od načina uspješnog procesuiranja ratnih zločina, ali i ostvarivanja prava žrtava ratnih zločina. Nedostatak saradnje i e razmena informacija između istražnih organa Kosova i Srbije utiče na neefikasnost optužnica za ratne zločine.
Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine iz 2024. godine ima za cilj da informiše javnost i odgovorne institucije o trenutnom stanju predmeta ratnih zločina.