U vremenu kada su poruke stalno tu – na telefonu, na poslu, u grupama, porodici i vezama – mnogi su razvili osećaj da moraju da odgovore odmah, prenosi N1 Beograd objavu N1 Sarajevo.
Čim ekran zasvetli, javlja se impuls da se poruka otvori, pročita i reši bez odlaganja. Na prvi pogled, to može delovati kao znak urednosti, pristojnosti ili odgovornosti.
Ali, psiholozi upozoravaju da kod dela ljudi iza toga ponekad stoji nešto drugo: nelagoda kada nekoga ostave da čeka, osećaj krivice ako ne odgovore odmah ili potreba da stalno budu „dostupni“ kako ne bi ispali hladni, neodgovorni ili nezainteresovani.
To, naravno, ne znači da je svako ko brzo odgovara pod stresom.
Ipak, kada osoba oseća napetost čim nekome ne uzvrati poruku, kada se zbog toga uznemiri, stalno proverava telefon ili ima osećaj da mora biti svima na raspolaganju, to može biti znak pojačanog unutrašnjeg pritiska i slabije postavljenih granica.
Kod nekih ljudi taj obrazac je povezan sa anksioznošću. Kod drugih sa potrebom za odobravanjem, strahom od konflikta ili navikom da tuđe potrebe stalno stavljaju ispred svojih.
Zbog toga čak i obična poruka može postati mali izvor stresa. To posebno važi ako osoba oseća da uvek mora da odgovori „kako treba“, odmah i bez greške.
Psiholozi naglašavaju da zdrav odnos prema komunikaciji ne znači ignorisanje ljudi, već sposobnost da odgovorite onda kada možete – bez osećaja krivice i bez uverenja da je tuđe raspoloženje vaša stalna odgovornost.
Drugim rečima, brz odgovor nije problem. Problem nastaje onda kada vam i obična poruka počne da diktira mir, raspoloženje i osećaj vrednosti.


