O ovoj temi se razgovaralo sa Srđanom Simonovićem iz NVO „Humani centar Mitrovica“ i jednim od autora istraživanja „Analiza mehanizama zaštite životne sredine sa prikazom funkcionisanja na konkretnom slučaju“.
Publikacija ukazuje na zabrinjavajuće probleme u vezi sa kvalitetom vazduha, vode, zemljišta i upravljanjem otpadom na ovom području, a prikazana je i studija slučaja koja uključuje šume.
Kvalitet vazduha
Govoreći o kvalitetu vazduha na severu Kosova, Simonović je istakao da su trenutno osnovni izvori zagađenja sagorevanje goriva u domaćinstvima, toplanama, individualnim kotlarnicama, te intenzivan saobraćaj, posebno u urbanim područjima.
Ujedno naglašava da su građevinske aktivnosti, neadekvatno skladištenje sirovina i smeće, kao i nedostatak javne higijene, dodatno doprineli lošem kvalitetu vazduha.
Posebno je istakao problem neodgovarajućeg deponovanja industrijskog otpada.
„Ako uzmemo u obzir sever Kosova, u Zubinom Potoku nema takvih deponija. Međutim, to je vrlo karakteristično za Mitrovicu, Zvečan, naročito Leposavić“, naveo je on.
Kvalitet vode
Kada je u pitanju praćenje kvaliteta pijaće vode, nalazi Zavoda za javno zdravlje u Kosovskoj Mitrovici su potvrdili da voda iz Zubinog Potoka zadovoljava standard, kazao je Simonović. Međutim, problemi s vodom se pojavljuju na slivu reke Ibar, posebno nakon ulaska u Mitrovicu, ukazuje on.
„Najveći izazov predstavljaju deponije smeštene uz obale reke Ibar koje nisu adekvatno zaštićene ili rekultivisane. Tokom kišnih perioda, kada padne obilna kiša, velike količine teških metala se ispiraju u rečne tokove, zagađujući vodu i zemljište u okolini. Takođe, Termoelektrane Kosovo A i B u Obiliću dodatno doprinose problemu sa emisijom fenola u okruženju“, rekao je on.
Dodao je da analize vode obuhvataju prisustvo organskih materija, amonijaka, nitrata, hlorida, cinka, olova i kadmijuma.
„Tokom poplava, ovi metali se talože na zemljištu, što može značajno ugroziti zdravlje kroz zagađene useve“, upozorio je Simonović.
Istakao je da ne postoje adekvatni mehanizmi zaštite u opštinama duž sliva reke Ibar, iako su zakonski i stručni uslovi za zaštitu vodnih resursa prisutni.
Prema njegovim rečima, nedostatak političke volje i nedovoljno finansijskih sredstava predstavljaju prepreku u rešavanju ovog problema.
„Mehanizmi zaštite ne postoje ni u jednoj od opština, iako postoje zakonski uslovi, a i stručni. Nije bilo političke volje, u ovom poslu nema puno novca“, smatra Simonović.
Zemljište i posledice Trepče
Posledice rada Kombinata Trepča i dalje utiču na degradaciju zemljišta na severu Kosova, jer postoje velike količine zagađujućih metala koje se nalaze u procesu proizvodnje olova, a koje su deponovane na jedan nekontrolisan način, istakao je on i dodao:
„Imali smo topionicu olova u Zvečanu. Ja bih rekao da je to jedan pojas od deset kilometara od Zvečana najozbiljnije zagađen uglavnom teškim metalima, kao što su olovo, arsen, živa, cink… Koncentracija drugih teških metala u većini slučajeva premašuju tu neku dozvoljenu vrednost, naročito ako uzmemo u obzir da imamo deponije kojih na severu ima devet. Imamo sedam flotacijskih i dve su šljake“.
Komunalni i medicinski otpad
Kada je reč o otpadu, na severu Kosova ne postoji kompanija koja se bavi odlaganjem ili uništavanjem, odnosno reciklažom medicinskog otpada i tu dolazi do dodatnog rizika jer se on odlaže zajedno sa komunalnim, istakao je on.
„Taj otpad nosi sa sobom posebne rizike od posebnih bolesti do kojih može da dođe ukoliko se na nepravilan način njime rukuje. Komunalni otpad se nalazi i na obali Ibra, a koji pešaci mogu da vide“, kazao je on.
Smatra da što se tiče komunalnog otpada, tu više nije u pitanju sistemski, već je problem u svesti građana.
„Postoji masa nesavesnih građana koji svoj otpad koji nije mali, deponuje i iza zgrada. Tu je negde prostor za organizacije civilnog društva da budu angažovanije na podizanju svesti. U tom smislu, mislim da tu ima prostora da se radi da se to poboljša, makar komunalni otpad možemo rešiti“, dodao je.
Seča šuma
Na čitavoj teritoriji Kosova, šume zauzimaju oko 47 odsto prostora. Od toga, u privatnom vlasništvu je oko 38 odsto, a ostalo u državnom.
Međutim, na teritoriji opštine Leposavić je učinjena ekološka katastrofa, a nije bolja ni teritorija opštine Zubin Potok, ukazao je Simonović.
„Ogromne teritorije šuma su posečene. Prema podacima koje smo dobili od ‘Srbijašume’ u proteklih 20 godina samo na teritoriji administrativne linije je posečeno 623.000 kubika šuma, to je površina od 9.000 hektara. Samo u 2019. godini u tom pojasu je posečeno 12.000 kubnih metara i učinjena je nemerljiva ekonomska šteta. Kopaonički predeo, predeo Rogozne, Mokre Gore… Menja se klima, menja se sve kad nemate taj zaštitni pojas koji se ogleda u šumama“, dodao je.
Ipak, stručnjaci ističu mogućnost rekultivacije šuma uz odgovarajuće mere i angažovanje zajednice.
„Šuma je podložna obnavljanju, ali treba paziti na sadnice, pripremiti teren… i to izuskuje troškove, ali i svest i samih građana i donosilaca odluka“, zaključio je Simonović.
Opširnije u audio-podkastu Kontakt Plusa.