Tridesettrogodišnji Stefan Spasić, dobro je poznata gradska faca. Iako rođen u Beogradu, još u prvoj godini svog života doselio se u grad na Ibru nakon razvoda roditelja.
Majka sa kojom i dalje živi za njega je kaže, „najveći heroj Planete Zemlja“, zbog svega što je prošla i načina na koji se borila za njega.
Rođen je sa invaliditetom.
„Ahondroplasia, ili patuljasti rast je moja dijagnoza, ili problem, i moja se majka od prvog dana sa tim borila, da ja imam što normalnije i srećnije detinjstvo“, kaže Stefan, popularni „Stefče“.
Trudili su se zajedno da u potpunosti profunkcionišu u novoj, odnosno u svojoj sredini.
„U suštini ja se sa svojim problemom od detinjstva nosim superiorno. Dobijam svakog dana reči podrške. Naravno, činjenica je i ta da živimo u malom mestu u kojem se i svakog dana susrećem sa bezbroj drugačijih scena apropo moje priče, ali to već nije do mene“, kaže.
Okružen je velikim brojem prijatelja, omiljen je u društvu, a sada dobija i ljubav njihove dece.
„Ponekad se i sam zapitam da li sam stvarno toliko voljen i ponosim se činjenicom da stvarno mogu reći za veliki broj ljudi u gradu da su mi prijatelji. Sada sam i drug dece mojih vršnjaka, a to mi posebno imponuje i prija“, navodi Stefan.
Stefan je od 2013. godine zaposlen u opštini na mestu likvidatora, ali je oduvek bio svestran, ambiciozan i druželjubiv.
Sve mu je to bio „plus“, navodi, kada je nedavno sa drugom Andrijom Stanićem došao na ideju da pokrene usluge dostave i punudi usluge dostave. Dostavljaju, kako Stefan kaže, „bukvalno sve“.
„Hrana, namirnice, plaćanje računa, lekovi, uplata tiketa za igre na sreću…“, nabraja.
Bilo je više pokušaja u gradu da se pokrene ovaj posao, ali do sada on nije opstajao.
„Meni je cela ova priča oko dostave u Mitrovici stvarno bila realno, ali sam svestan da smo tek na početku jer ipak, ljudi i dalje ovde nemaju naviku da pozovu. Štaviše, u većini slučajeva za sada se toga sete tek u poslednjem trenutku kad ne uspeju nešto da od hrane pripreme“, navodi svoje iskustvo.
Razgovor smo ipak prekidali u više navrata, jer je Stefan dobijao pozive za pružanje usluga dostave.
„Polako ali sigurno, ova priča ipak dobija svoj tok i verujem da će se razvijati posao, naročito sada kada nastupi hladniji vremenski period. Idu jesen, pa zima, i radije će od kuće poručivati hranu, namirnice koje mi dostavljamo ili tražiti da im se plaćaju računi i tiketi za sreću“.
Svi žele da budu srećni i imaju snove, dodaje Stefan.
Ima i on. Kaže, čovek bez želja i ambicija je mrtav čovek.
„Neka bude prva želja zdrava i čitava porodica kao srž društva, za bolje ljude“.
Poručuje da bi ljudi trebalo da budu svesni uvek činjenice da imaju samo jedan život i da u njemu uživaju koliko je moguće.
„A to znači da unapređujemo i sebe, samim tim i naš život, koliko je to do nas, a nije na štetu drugih, naprotiv“, kaže Stefan Spasić.
Ovaj mladi čovek to svakako čini. Oni koji ga poznaju i vole to sigurno znaju.
U danu prepunog obaveza, i mi smo „unapredili“ upravljanje vremenom. Stefan nam je isporučio ručak, da bismo lakše nastavili sa novim izveštavanjem i u popodnevnoj smeni.
I jedni i drugi radimo „24/7“.