Lazaričke pesme su običaj koji je vekovima prisutan u ovom kraju. Gotovo da je svaka žena iz ovog kraja, makar jednom u svojoj mladosti, učestvovala u ovom običaju.
Lazarice su obično obučene u narodnu nošnju, ili odeći na kojoj dominira bela boja, simbolično podsećajući na izgled Lazara četvorodnevnog, obavijenog belim platnom u trenutku kada ga je Gospod vaskrsao iz groba.
Lazarice pevaju pesme u kojima blagosiljaju sve članove doma koji posete (Ima majka tri sina, ima majka bećara, ima majka ćerkicu, ori Vuko devojko…) pevaju još i svešteniku (u popove dvorove), trgovcima (Dobro jutro, dućane), i mnoge druge.
U grupi od nekoliko Lazarica, posebno se izdvaja Lazar. Obično najviši član ili najstariji, posebno okićen vencem oko glave. U ruci drži okićen štap, kojim udara u vrata doma i najavljuje dolazak Lazarica. Njega u stopu prati Lazarica umotana u beli čaršav. Za nju, po običaju, niko osim ostalih Lazarica ne zna ko je, i skriva se ispod tog belog čaršava sve dok se običaj ne završi.
Nekada su čitavim prizrenskim krajem, na veče Lazareve subote ili rano u zoru, šetale mnogobrojne grupe Lazarica. Sada se taj običaj održao u Orahovcu i Velikoj Hoči, sa nekoliko grupa Lazarica u oba mesta.