Naročito se svečano obeležava u Kosovskom Pomoravlju, a posebno je svečano u Gotovuši. Čuvene Lazarice – devojčice i devojke do 18 godina obučene u narodnu nošnju idu od kuće do kuće i pevaju.
Narodna nošnja se sastoji od belih svilenih košulja sašivenih tradicionalnim vezom, na koje se oblači jelek, opaše anterija, uz bošču, okićene biserima i sa pletenom korpom, takozvanom krošćom.
One u parovima, lazaričkim pesmama prizivaju zdravlje, plodnost i napredak domaćina. Svaka pesma koje Lazarice pevaju namenjena je svakom članu domaćinstva koje posećuju.
Kada Lazarice uđu u dvorišta kuća, pevaju „Bog pomaga u dvorje“, a kada izlaze iz dvorišta pevaju „Stante zbogom iz dvorje“.
Lazarke pevaju pesme posebno pripremljene za sve članove porodice domaćina u koju dolaze.
Za domaćina se peva „Ratar sedi na ralo“, za domaćicu se posebno peva „Oj Jarino gospođo“, ali ukoliko je u porodici momak za ženidbu, Lazarke pevaju i „Ovde junak neženjen“.
Dečacima se peva „Soko leti visoko“, devojkama i devojčicama „Oj drugajle drugačke“, bebama „Ima majka pucence“, dok je mladim bračnim parovima namenjena pesma „Dva se mlada gledaju„.
Običaj nalaže da domaćica, čiji dom posete u ovom mestu, daruje Lazarke jajima, slatkišima i novcem.
U povečerje, u čast Lazarica i praznika Lazareva subota, priprema se seoska igranka.
Lazarice predstavljaju element nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije i upisan je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije 2012. godine.