Na dvodenvnom Samitu za mir i demokratiju koji su organizovali Nova društvena inicijativa, Sbunker i Kosovski centar za bezbednosne studije učestvovali su panelisti sa Kosova, iz centralne Srbije, Albanije, Severne Makedonije, a putem video veze uključili su se i pojedini međunarodni zvaničnici. Tema samita bila je “Normalizacija odnosa između Beograda i Prištine”, a jedan od zaklučaka je da, osim što na političkom nivou nedostaje prostor za dijalog, sa takvim se problemom suočavaju i srpsko i albansko civilno društvo.
“Ono što se videlo na jednom od panela je da u političkim krugovima na Kosovu ne postoji unutrašnja debata, odnosno drugačije mišljenje od onoga da se od Srbije očekuje priznanje Kosova, što se iz perspektive civilnog društva vidi kao veliki problem, jer u ovim okolnostima deluje nerealno očekivati od Srbije da Kosovo prizna, tako da to u suštini može potencijalno da napravi dodatne zastoje u procesu dijaloga”, kaže za RTV Kim Jovana Radosavljević iz Nove društvene inicijative (NSI).
Ova organizacija sa severa Kosova predstavila je dokument koji sadrži četiri različita scenarija o odnosima između Kosova i Srbije za pet godina. Nijedan od tih scenarija ne nudi rešenje koje u sebi sadrži priznanje Kosova od strane Srbije, kaže za Radosavljevićeva, osim jednog koji kao rešenje nudi podelu što, kako je istakla, nije realno u ovom momentu.
“Realniji je onaj (scenario) koji uključuje priznanje de facto gde bi, u suštini, Srbija na neki način priznala sve institucije i dokumenta Kosova, gde bi se Srbi potpuno integrisali u institucionalni okvir i politički život Kosova, ali sa druge strane bi se Kosovo obavezalo da formira Zajednicu srpskih opština i da doda posebne mehanizme zaštite koji se odnose na kulturno i versko nasleđe. To je jedan od najpozitivnijih scenarija”.
Agon Malići iz Sbunkera ističe da je cilj dvodnevnog samita da se mobiliše civilno društvo radi donošenja zajendničke deklaracije kojom se pozivaju politički lideri “da iskoriste ovaj politički trenutak” kako bi se došlo do konačnog dogovora između Kosova i Srbije. Uloga civilnog društva je, kaže on, da izvrši dodatni pritisak na lidere. Na pitanje RTV Kim “Zašto je važno da se sada ide ka konačnom dogovoru”, Malići odgovara:
“Ove tenzije su stalne, ovo više nije izdrživo. Nije dobro za ljude da žive u ovakvim tenzijama, da se stalno priča o ratu i konfliktu. Mislim da ljudi više brinu o ekonomiji. Držati odnos između Kosova i Srbije na ovom niviou pogoršava situaciju u svim domenima: ekonomski, socijalno. Ovoj priči treba da dođe kraj, da bi se bavili temama koje su važne. Drugo, pričali smo o geopolitičkom kontekstu u svetu, posebno zbog rata u Ukrajini. U tom kontekstu, postoji opasnost za Balkan. Ako mi ne rešimo naše sporove, ti sporovi se upotrebaljavaju od stranih sila, posebno od Rusije, da nas uvuče u neki konflikt, tako da je važno da se taj spor reši i da se okonča pre nego da dođe do nekih posledica kakve su bile 90-ih godina”, kazao je Malići.
Međutim, svestan je da ne postoji iskrena volja ni kod predstavnika Kosova, a ni Srbije, da se tenzije zaustave. Naprotiv, on ih podstiču.
“U Srbiji je javno mnjenje konstantno bombardovano propagandom, histerijom, ksenofobijom, nekakvom opasnošću i antialbanskom retorikom. Sa kosovske strane, vlada ne radi na tome što je govorila dok je bila u opoziciji, da će razgovarati sa kosovskim Srbima. Njihov pristup je više policijski, disciplinovanje, i mislim da to nije u dobro”.
Kosovo je, smatra on, u dobroj pregovaračkoj poziciji kada može svoje ciljeve da ostvari za pregovaračkim stolom, pa mu ne treba da zastrašuje srpsku zajednicu.
Visar Imeri iz Instituta za socijalnu politiku “Musine Kokalari” vidi ujedinjenje kao rešenje. Smatra da je ono što civilni sektor može da uradi više nego što ponekad vlade mogu da naprave.
“Najvažnija poruka sa ovog skupa je da mi treba da imamo miran region, a do tog mira treba da dođe poboljšanjem odnosa između država, da imamo više integracije i da se fokusiramo na zajednički život između naroda regiona. Jeste istina da svi pričaju o miru, ali je drugačije kad mi pričamo o miru, mi to tražimo od političkih lidera da postignu, ali oni ne treba samo da pričaju već i da rade, pošto je u njihovim rukama da to rade. Mislim da političari nisu uvek iskreni u tome što kažu i kako deluju”, kaže Imeri za RTV Kim.
Po njegovom mišljenju, najbolji put do uspostavljanja mira je ravnopravnost među narodima u regionu, okretanje ka budućnosti, a ne prošlosti. Kada je reč o položaju Srba na Kosovu, Imeri ističe da ni Kosovo, a ni Srbija ne čine dovoljno da njihov život bude bolji.
“Vlada u Beogradu treba da misli više o poboljšanju pozicije Srba na Kosovu. Ponekad mislim da Vlada Srbije i Vučić više gledaju Kosovo kao državu koju neće da prihvate i priznaju, nego kao državu u kojoj Srbi žive i imaju interese, treba da imaju prava i prostor da mogu da žive. Kada je u pitanju vlada u Prištini, mislim da ona treba više da razgovara sa Srbima koji žive na Kosovu i da sluša od njih koji su problemi sa kojima se suočavaju i kako to Vlada Kosova može da reši. Mislim da je unutrašnji dijalog veoma potreban, i kada su u pitanju tablice i drugi problemi”.
Da je položaj srpske zajednice na Kosovu loš, slaže se i Sofija Todorović, programska direktorka Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda.
“Mislim da se Srbi na Kosovu koriste za nekakvo potkusurivanje interesa Beograda na Kosovu, a sa druge strane mislim da i dalje postoji jako veliki otpor prema srpskoj zajednici zbog svega što se dešavalo u prošlosti i dolazimo do zaključka da bi možda istina o tome šta se događalo na Kosovu 90-ih trebala da bude neka početna tačka svih razgovora, da priznamo svi jedni drugima ono što treba da priznamo, pa da onda konačno možemo da razgovaramo o stvarima koje utiču na dnevni život ljudi ovde”.
Ona je dodala da je ovaj samit najbolji pokazatelj kako može da se razgovara međusobno, uprkos različitim stavovima i pristupima o istoj temi. Ističe da bi državni predstavnici mogli da se ugledaju na organizacije civilnog društva iz srpske i albanske zajendice na Kosovu po pitanju saradnje.
Todorovićeva je istakla da, iako je u Skupštini Srbije pre nekoliko dana usvojen izveštaj o Kosovu, javnost o njemu malo zna. Ona smatra da sve to ima za cilj odugovlačenje situacije za kupovinu vremena.
“Mislim da pritisak sa Zapada nikada nije bio veći da se ovo reši, jer Zapad nema luksuz da rizikuje još jedna konflikt. Posebno u situaciji kada svedočimo svemu što se dešava u Ukrajini, a sa druge strane Srbija je bukvalno jedina zemlja u ovom regionu iz koje su došle poruke podrške Putinu”.
Geopolitička situacija i rat u Ukrajini su takođe bile teme dvodnevnog samita, a osim prisutnih panelista iz regiona, učesnicima skupa su se putem video veze obratili i direktor Nacionalne zadužbine za demokratiju Dejmon Vilson i specijalni izaslanik Nemačke za Zapadni Balkan Manuel Zaracin.