“Vreme je da kao narod prestanemo kao noj da zabijamo glavu u pesak i da pokušamo da budemo realni, da ne dopustimo sebi da izgubimo ili nekome predamo ono što imamo, ali i da ne čekamo da će nam u ruke doći ono što smo davno izgubili”, napisao je Vučić u autorskom tekstu za Blic.
Podsećajući da je svojevremeno Šimon Peres objasnio da insistira na pregovorima sa Palestincima rekavši “a zamislite samo šta bi moglo da bude ako to ne radi”, Vučić ukazuje da i on kada treba da odgovori na pitanje o potrebi dijaloga sa Prištinom i unutrašnjim srpskim dijalogom o Kosovu kaže “a samo zamislite šta bi moglo da bude ako odjednom svi zaćutimo, ako prestanemo da razgovaramo.”
“Ja, posle toliko godina bavljanja politikom na ovim prostorima, taj odgovor vrlo dobro znam. Još od 1878. godine, od stvaranja takozvane Prizrenske lige, mi Srbi nismo želeli da budemo dovoljno odgovorni da razumemo snagu i želje Albanaca”, kaže predsednik Srbije.
S druge strane, albanskom greškom, i to velikom, smatra nerazumevanje srpskih državnih i nacionalnih interesa i njihovo potcenjivanje.
“Nije Srbija za potcenjivanje, uprkos činjenici da Albanci u sprovođenju svojih nacionalnih ideja imaju značajnu podršku većine zapadnih zemalja. Nije današnja Srbija kužna kao što je bila, nije Srbija slaba kao što je bila 1999, 2004. i 2008. godine, ali nije Srbija, niti sme da bude bahata i arogantna kao što je neretko bila”, navodi Vučić u autorskom tekstu.
Ćutanje, kako ocenjuje, znači da nas odgovori ni na šta više ne interesuju, da smo prestali da se nadamo i odlika onih koji misle da su samo i isključivo oni u pravu, i da nemaju više šta da nauče ni o čemu, da pričaju sa bilo kim.
“To je modus operandi tiranija, uvek spremnih na prolivanje tuđe krvi. Na kraju, ćutanje je kraj. Posle njega više niko ne govori”, ukazuje Vučić.
On kaže da sebe ne vidi u tom poslu ćutanja ni u takvoj, nemoj Srbiji, jer će, ako se to desi, biti promašena ne samo politika koju vodi već i čitav njegov život.
Rešenje, ističe, ne leži s jedne strane u našim mitovima i sukobima, ali s druge “ne leži ni u odricanju od svih naših nacionalnih i državnih interesa”.