U svojoj besedi Vladika Kirilo je rekao da su sve do današnjeg dana svi propovednici Hristovi nosili u sebi silu vaskrsenja, ukazujući na burnu istoriju Prizrenske Bogoslovije.
„Tu silu u sebi nosi i naša Prizrenska Bogoslovija posvećena svetoj braći Kirilu i Metodiju. Ona više od vek i po svedoči o tajni i sili vaskrsenja na ovim prostorima. Bilo je uspona i padova u njenom radu zbog ratnih prilika, ali najduži prekid ona je imala posle nemilih događaja 2004. godine. Kada je po svedočenju Vladike Teodosija do temelja zapaljena kao i ovaj sveti hram koji je bio skoro do temelja razrušen. Međutim, telo jake vere, velike duhovne snage i sile Božije koji nose učenici gospodnji i naš vladika Teodosije sa svojim saradnicima učinili su da se mi na ovaj dan sakupljano ovde“.
Vladika Kirilo se osvrnuo i na značaj svetitelja koji su svojim radom opismenili slovenski narod.
„Idući u propoved Hrišćanskih nevernih Slovena, oni su imali jedan glavni cilj, prevod Svetog Jevanđelja na jezik koji još nije ni postojao“ rekao je Vladika Kirilo.
Prve reči koje su prevedene na slovenski jezik bile su te koje se čitaju na najveći hrišćanski praznik Vaskrs. Prolog Jovanu i Jevanđelja i kroz to slovo, sve je postalo što je postalo još lepše, rekao je u besedi vladika.
„Srpska redakcija slovenskog jezika je iz najstarijeg našeg rukopisa Miroslavljevog Jevanđelja, koje kaže iskonito je slovo. Reč iskon asocira na to da je to slovo bilo pre svakog vremena i svakog početka. Tako da je slovenski jezik u neki delovima savršeniji od grčkog i latinskog jezika“, rekao je Vladika Kirilo.
Posle svete liturgije Vladika Kirilo uručio Orden Svetih apostola Petra i Pavla vladiki raško-prizrenskom Teodosiju kao i direktoru kancelarije za KiM Petru Petkoviću, umesto koga je Orden primila zamenica Milena Parlić.
On je pozvao sve prisutne sveštenike kao i vernike u bogosloviju, kako bi prisustvovali programu koji su spremili bogoslovci i kako bi nastavili proslavu slave.