Bogojavljenje je posvećeno krštenju Isusa Hrista u reci Jordan i jedan je od najvećih hrišćanskih praznika.
Naročiti značaj se pridaje vodi koja se nekada pre svitanja donosila sa bunara ili izvora. Crkva je ovom običaju dala opštenarodni karakter budući da se toga dana svetila voda u rekama, izvorima, ali i u buradima.
Osvećenu vodu verni i danas nose kući gde je kasnije tokom godine koriste kao lek.
U mnogim delovima Srbije je krajem 20. veka uobičajeno plivanje za časni krst na daljinu od 33 metra koja simbolizuje Hristove godine. Ovaj običaj je uvršten i u nematerijalno kulturno nasleđe srpskog naroda iako nema dugotrajno utemeljenje.
Pravoslavni vernici se danas pozdravljaju rečima: „Bog se javi“ ili „Hristos se javi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“.
Bez obzira na to u koji dan padne, na Bogojavljenje se nikada ne posti. Veruje se da će godina biti rodna ako za Bogojavljenje bude jak mraz ili pada sneg, a da će ako bude vedro ona biti sušna.
Ovim praznikom se završava obeležavanje božićnih običaja.