Ulazak Hristov u Jerusalim – Cveti, pokretni је praznik koji se slavi sutradan po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs.
Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, šest dana pre Pashe. Tom prilikom narod Ga je dočekao kao Cara, prostirući svoje haljine i grančice drveća, noseći u rukama palmine grančice.
Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, drugi su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put.
Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu beše sakupilo sveta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: Ko je to?, a iz gomile naroda odgovoriše: Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog. Potom Hristos uđe u hram, gde su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih isceli.
Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.
Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII veka). Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja kako Hristos jaše na magaretu, a prate Ga učenici, dok narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.
Simbolično, magarca predstavlja mir, za razliku od konja, koji označava rat. Zbog toga ulazak Hristov u Jerusalim predstavlja dolazak Princa mira, ne dolazak Kralja – ratnog zavojevača.
Cveti se obeležavaju u svim hrišćanskim zemljama, sa neznatnom razlikom u običajima.
U jevrejskoj tradiciji, palma je jedna od četiri svete biljke pored limuna, mirte i vrbe.
Budući da je zbog hladne klime u mnogim evropskim zemljama rast palmi nemoguć, narod na ovaj dan u crkvu nosi šimšir, tisu, grančice vrbe i masline.