On je kritikovao aktuelnu vlast za “izdajničku politiku prema Kosovu”, ističući da su oni koji ćute odgovorni za trenutnu situaciju.
Trajković je posebno naglasio potrebu za angažmanom Crkve u zaštiti srpskog naroda i borbi za Kosovo, pozivajući na organizaciju crkveno-narodnih litija.
Takođe, upozorio je da studenti, kroz svoje proteste, postavljaju pitanje promene sistema koji je uništio zemlju. On je pozvao nacionalnu elitu da se uključi u “borbu za KiM”, umesto da sedi po kabinetima i piše kolumne.
„I dok Aljbin Kurti sprovodi „kristalnu noć“ nad nedužnim „ostatkom“ srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, dok Aljbin Kurti državno-organizovanim terorom kolektivno kažnjava „svoje“ građane, loveći ih kao zečeve, u Srbiji svi ćute!? Ćuti vlast, ćuti opozicija, ćuti intelektualna elita, ćuti Crkva, ćuti i anestezirani srpski narod. Nažalost, ćuti i „demokratska“ Evropa!? I Amerika ćuti!?“, piše Momčilo Trajković u obraćanju javnosti.
Tvrdi da je vlast razbila narod, te posvađala, ali i tvrdi da je propao „državni projekat“, Srpska lista. Međutim, kaže Trajković, vlast i dalje želi da po svaku cenu želi da je oživi „kako bi nastavila manipulaciju izmrcvarenim narodom“.
„Narod nesvestan da sve što mu se dešava je plod izdajničke politike aktuelnog režima u Beogradu, pogotovu nakon prihvatanja i sprovođenje Francusko-nemačkog sporazuma i Ohridskog aneksa i dalje se uteruje da ponovo da legitimitet promašenoj politici predsednika Srbije Aleksandra Vučića“.
Trajković pita „Šta se to desilo sa Crkvom? Zašto ona ide uz rame režimu“ koji je, kako kaže, izdao Kosovo i Metohiju. „Zašto Crkva i dalje ćuti!? Zašto nemo posmatra kako joj se duhovna deca batrgaju, a svojim glasnim ćutanjem blagoslovi vlast i saučestvuje u izdaji!?“, pita Trajković.
On smatra da delovanje Crkve nikada nije bilo potrebnije.
„Nikada nije bilo potrebnije, nego danas, da naša Crkva pokaže solidarnost sa svojom ugroženom duhovnom decom, ohrabri ih, ali i na taj način skrene pažnju nepravednom svetu na stradanje i nestajanje ostatka jednog naroda, da organizuje crkveno-narodne litije koje pozivaju na mir, da zajedno sa „ostatkom“ srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, glasno krikne!? Nije li poslednji trenutak da naš vladika Teodosije sazove Crkveno-narodni sabor, okupi verujuće ljude, ugledne domaćine, intelektualce, da ohrabri narod koji je u nestajanju. Kad će, ako neće sad!“, poručuje Trajković.
Kaže da danas o Srbima sa Kosova ne govori niko. „Najtužnija su priča kosovski srpski intelektualci sa Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, intelektualci iz kulture, prosvete, lekari… nezainteresovani za sudbinu svoga naroda“.
Kaže da su studenti bolje videli, i od jednih i od drugih. „Svako i malo pametan može primetiti da su studentski protesti jedini pravi odgovor na krizu u kojoj je Srbija. Jer imali su šansu i jedni i drugi: građanisti, kroz proteste „Jedan od 5 miliona“, Srbija protiv nasilja“, i dr, koji uprkos masovnosti, nisu dali nikakav rezultat, nacionalna elita kada je Kosovo „odlazilo“, kada je Sever Kosova izdavan u pregovaračkom procesu i implementaciji kapitulantskih sporazuma. To je bio gejzir za nacionalno delovanje nacionalne elite, ali završavalo je u kabinetima i kolumnama, i nigde više i ništa više. Zato ne razumem odnos nacionalne elite prema studentskim protestima, Zašto ona ne vidi priliku da konačno ode izdajnički režim i dođe do promene sistema. Ako sumnjaju u promenu sistema, ako se plaše da će Srbiju preuzeti „drugosrbijanci“, opet će sami biti krivi. Jer ih, osim u kabinetima i kolumnama, nigde nema“.


