Siniša se školovao za filigranistu. Završio je četvorogodišnju školu i učio od prizrenskih majstora filigrana – Albanaca katolika, koji su se bavili ovim drevnim zanatom. Nema predmeta koji ne ume da napravi.
“Zato je taj filigran beskrajan zanat. Sve što se nacrta može da se napravi”, kaže Siniša.
Kuću, koja je bila spaljena tokom bombardovanja, obnovio im je Danski savet za izbeglice. Nalazi se u najstarijem delu Prizrena, iznad Bogoslovije, u naselju Potkaljaja. Do ovog naselja, koje je inače pod zaštitom Uneska, vodi krivudavi uski i veoma strm put popločan kaldrmom.
Iznad kuće Sunčice i Siniše Cvetkovića, u Potkaljaji je crkva Svetog Spasa. Ovde oni dočekuju vernike, ali i turiste koje upoznaju sa drevnim svetinjama grada na Bistrici i ponekom od njih prodaju svoja filigranska dela.
“Ovaj zanat veoma cenim. Želeo sam da napravim nešto više osim improvizovane radionice na stolu u kući, ali su me odbili gde god sam konkurisao za podsticajna sredstva ili donacije. Izgleda da su važniji kolači od toga da jedan Srbin sačuva ovaj drevni umetnički zanat”, priča Siniša.
Tako se u početku za materijal snašao uz pomoć komšija katolika. Sa njima sarađuje, razmenjuju ideje. U kući ima veliki broj ukrasnih predmeta i komada nakita izrađenih od srebra u svojoj maloj radionici. Prodaje ih pomalo u crkvi, nešto u Bogosloviji i ponekom turisti.
Smatra da od ovog zanata može da se živi.
“Osim srebrnih niti potrebni su strpljenje, vešte ruke i dobar vid”, ističe Cvetković.
U poslu mu pomaže supruga Sunčica, koja heklicom od srebrnih niti pravi primerke nakita i predmeta od kojih zastaje dah.
“Pomažem suprugu da bih i ja bila od koristi. I sama sam se još pre 30 godina bavila ovim što i danas radim. Nekome se čini da je lako heklati, ali srebrna nit nije konac, morate da radite kako se ona savija, a ne kako vi hoćete. Jedan pogrešan potez i onda – mora sve ispočetka”, objašnjava nam Sunčica.
Inače, filigran je drevna tehnika umetničke obrade zlata i srebra i deo je našeg srednjovekovnog nasleđa. Najpoznatiji pravi majstori filigrana i danas su u Prizrenu. Ili, potiču iz ovog drevnog, carskog grada muzeja na Bistrici.