Takav pristup „nije ništa drugo do očigledan pokušaj da se prikrije neuspeh politike režima u Prištini na međunarodnoj sceni, gde sve više država i institucija preispituje jednostrane mere, uključujući zabranu upotrebe srpskog jezika u okviru očiglednog aparthejda, napade na srpske opštine i kršenje odredaba Briselskog sporazuma“, ocenilo je u saopštenju Ministarstvo spoljnih poslova (MSP).
Umesto suočavanja „sa sopstvenom retorikom koja podstiče tenzije i poziva na ‘odbranu po svaku cenu’“, predsednica Kosova, kako stoji u saopštenju, „upućuje neosnovane optužbe prema drugima, čime se podrivaju napori za izgradnju stabilnosti i pomirenja u regionu“.
„Za razliku od njenih, izjave predsednika Vučića jasno upozoravaju na provokacije iz Prištine i pozivaju na dijalog, ističući da takve optužbe više nemaju kredibilitet u međunarodnoj zajednici.
Sa druge strane, Osmani koristi militantni jezik, upoređujući predsednika Vučića sa prošlim figurama i govoreći o ‘odbrani mira po svaku cenu’, što predstavlja eufemizam za potencijalnu eskalaciju“, ističe u saopštenju Ministarstvo spoljnih poslova.
Takav pristup je, po oceni MSP, „klasičan primer ratnohuškačke retorike“.
„Umesto omogućavanja normalnog života za srpski živalj, on se marginalizuje, što dovodi do sve većeg pritiska iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država zbog neuspeha u normalizaciji odnosa“, navodi MSP.
Ministarstvo poručuje da „poseban fokus mora biti na stvarnom krvoproliću i progonu Srba“ i da Priština to „očigledno želi sakriti“ i podseća na „slučaj žute kuće“ i Izveštaj Saveta Evrope iz 2011. godine, koji je vodio Dik Marti, i „dokaze o otmicama i nehumanom tretmanu, gde su žrtve, uključujući civile, prevožene u Albaniju, a organi navodno vađeni za crno tržište“.
„Broj žrtava u ovim otmicama procenjuje se na stotine, sa izveštajima o oko 300 kidnapovanih posle rata, uključujući osobe sa prostora Kosova i Metohije, Albanije i okruženja. Ovo je samo deo šireg etničkog čišćenja koje je usledilo“, navelo je Ministarstvo, ističući podatke Komiteta UN za izbeglice da je nakon sukoba 1999. godine, oko „234.000 Srba raseljeno sa Kosova i Metohije u drugi deo Srbije i Crnu Goru“ i da to „predstavlja masovni egzodus usled nasilja, paljenja domova i pretnji“.
Ministarstvo naglašava da to „nije samo statistika, to su hiljade porodica koje su izgubile domove, živote i budućnost zbog sistematskog progona“ i da je do danas povratak, usled kontinuiranih napada i diskriminacije, „minimalan, sa manje od 2% raseljenih koji su se vratili“.
Pogledajte još članaka sa istim ključnim rečima: