Sa protesta je još jednom upućena poruka međunarodnoj zajednici, ali i vlastima u Srbiji i na Kosovu da se pronađu nestali članovi njihovih porodica i prijatelji. Silvani Marinković iz Slivova je 19. Juna 1999. godine otet suprug. Od tada ona i njena deca čekaju vest o njegovoj sudbini. Nadaju se da je i dalje živ.
“Nikada nismo imali tačne informacije. Samo glasine da postoje tajni zatvori za koje smo čuli od naših komšija Albanaca. Mi smo prijavljivali to ali je KFOR-u i UNMIK policiji trebalo 15 dana da provere ta mesta na kojima su postojali dokazi da je tu boravio neko. Ovo je petnaesta godina kako se ne zna šta je sa njim.”
Silvana i njena deca i dalje čekaju vesti. “Svaki dan čekamo i već petnaest godina živimo u nadi. Svako jutro kad se probudimo čekamo da li ćemo nešto saznati o bilo kom nestalom. Niko od nas ne misli samo na svog člana. Sada smo mi svi zajedno i čekamo vesti o svima. Bilo bi nam drago da se makar jedan vrati živ. Nadamo se da ima živih i da će jednog dana oni da se vrate”, kaže Silvana.
Iz istog sela su nestali i otac i braća Živorada Simića. Nakon dva dana njihova tela su pronađena. Do danas niko od njih nije pomenut. “Održali smo im parastos nakon četrnaest godina sveštenik i ja. Niko ih nikada nije spomenuo, niti koga interesuje. Čak ni naša vlada ne preduzima ništa. Oni su prve žrtve koje su pale posle KFOR-ovog dolaska”.
Milorad Trifunović, predsednik Udruženja je kazao da najveću odgovornost za otimice i ubijanje Srba u periodu nakon rata na Kosovu ima međunarodna zajednica, odnosno KFOR.
“NATO se obavezao da će sve građane na Kosovu i Metohiji štiti. I koga su to štitili. Najveći zločini nad srpskim narodom i ostalim nealbancima su počinjeni upravo pod zaštitom NATO snaga, odnosno Ujedinjenih nacija. Ljudi su nestajali, ubijani su. Pitam se zašto oni ne odgovaraju po komandnoj odgovornosti. I da li oni osećaju nekakvu grižu savesti, da li neotkrivanjem tela žele da sakriju i svoje zločine”, rekao je Trifunović.
On je zatražio da se pitanje nestalih uvrsti u dnevni red pregovora Beograda i Prištine u Briselu. “To je ključno pitanje. Ne može niko da garantuje da će biti pomirenja dok se ne sazna sudbina svih nestalih, Albanaca, Srba, svih”.
Na skupu u Gračanici okupljenima se obratila Rada Trajković poslanica Jedinstve Srpske liste u Skupštini Kosova. Ona je tražila od predstavnika vlasti da otkriju istinu i kazne počinioce.
“Svaka istina pa i ona najgora za njih je dobra vest. Jer će na taj način prestati sva agonija u kojoj oni žuve već 14 godina ne želeći da prihvate da je neko od njih mrtav ako ga ne vide u kovčegu”.
“Teško je međunarodnoj zejdnici da na jedan način proglasi odgovornim ljude koji su na vlasti i ako znamo da se odgovori nalaze tu. Ko radi na utvrđivanju sudbine nestalih i kidnapovanih. Sve su to ljudi na vlasti, oni koji su bili na vlasti u vreme kada su nestajali”, rekla je Trajkovićeva.
Prema podacima Udruženja kidnapovanih i nestalih lica na Kosovu se još uvek čeka istina o 1740 osoba. Istina o 541 osobi srpske nacionalnosti koje su otete tokom i nakon rata se još uvek čeka.